Borba pješačke pukovnije u proboju protivnikove obrane – Pultusk 1945.
Situacija i zadaća sovjetske 176. pješačke pukovnije
Tijekom jeseni 1944. godine, na odsjeku prijelaza Rožan – Pultusk, sovjetske armijske postrojbe forsirale su rijeku Narev i zauzele mostobran na protivničkoj obali. Nakon niza pokušaja uništenja mostobrana, u nizu napada njemačkih postrojbi, sovjetske postrojbe uspjele su ga obraniti i neznatno ga pri tomu još i proširiti. Nakon toga sovjetske postrojbe započele su priprave za proboj njemačke crte obrane i upad s južne strane na područje istočne Pruske. Sovjetska 46. pješačka divizija, ustrojena od 176., 340. i 341. pješačke pukovnije, koncentrirala je sve svoje postrojbe 1. studenog 1944. na području oko 70 km od crte bojišnice, te je užurbano započeto s pripravama za borbu. Na zapovjednom izvidu 20. prosinca, zapovjednik korpusa dodijelio je slijedeću zadaću zapovjedniku 46. pješačke divizije – biti u spremnosti zamijeniti postrojbe u prvoj crti, te probiti protivničku crtu obrane na crti proboja usamljene kuće 700 m zapadno od kote 109. – južni rub naselja Glodovo, gdje uništiti protivnikove snage u OT Glodovo i ovladati crtom: istočni rub šume sjeverno od Vigode – Tšcinec, a potom napredovati u smjeru Meženac gdje ovladati crtom: Krupi – Kozlovo i do kraja dana izbiti na crtu: Bžezinka – Garnovo. Nadnevka 26. prosinca 1944. godine, zapovjednik 46. pješačke divizije general bojnik N. S. Borščov krenuo je u izvid sa svojim zapovjednicima pukovnija. Tijekom toga izvida određena je 176. pješačka pukovnija na glavnom smjeru napada divizije da u bojnom složaju od dva ešalona probije protivničku obranu na crti: usamljene kuće 700 m zapadno od kote 109. – sjeverni rub naselja Glodovo, te uništi protivničke snage ovladavši sa sve tri crte protivničkih rovova. Kao pojačanje 176. pješačkoj pukovniji pridodate su slijedeće postrojbe: 888. topnička pukovnija, 94. tenkovska pukovnija, 476. topnička samovozna pukovnija i dvije pionirske satnije. Desni susjed bila joj je sovjetska 90. pješačka divizija koja je napadala na smjeru Dzeržanovo – Švelice – gazdinstvo Kšemenj. Lijevi susjed 176. pješačkoj pukovniji bila je 340. pješačka pukovnija iz sastava 46. pješačke divizije. Kao prednji odred određena je 2. pješačka bojna iz sastava 340. pješačke pukovnije koja je imala zadaću upada u prvu crtu protivničkih rovova tijekom trajanja topničke priprave napada, a zavisno od uspjeha te postrojbe otpočet će i napad cijele pukovnije. Ako 2. pješačka bojna 340. pješačke pukovnije upadne u rovove još tijekom topničke priprave, postrojbe pukovnije krenut će odmah u napad, a ako upad 2. pješačke bojne ne uspije, postrojbe pukovnije krenut će u napad po završetku topničke priprave.
Značajke zemljišta i protivničke obrane u području napada 176. pješačke pukovnije
Zapovjednik 176. pješačke pukovnije potpukovnik (pukovnik – po Athumanunhu), jer (sovjetski čin potpukovnika odgovara činu pukovnika HKoV – po Athumanunhu), F.S. Semjonov odmah nakon proučavanja zadaće i temeljem obavještajnih podataka dobivenih iz divizije zaključio je slijedeće: zemljište na smjeru napada pukovnije je ravničarsko s povremenim manjim uzvisinama što dopušta uporabu svih rodova vojske. U dubini protivničke obrane na oko 2 km od prve crte obrane teče rječica Pelta. Pješaštvo i lako topništvo mogu rijeku svladati pješke, jer je zaleđena (led je debljine oko 20 cm – po Athumanunhu), a prijelaz za tenkove i teža sredstva treba organizirati ojačavanjem postojećeg leda daskama i drugim ustrojbenim sredstvima (kolotražni zastori, lansirni i jurišni mostovi – po Athumanunhu). U dubini protivničke obrane na oko 5 km od crte obrane nalazi se velika šuma u kojoj je koncentrirana protivnička pričuva. Na smjeru napada postoji dosta lokalnih cesti i poljskih putova, a smrznuta zemlja prekrivena snijegom dopuštala je kretanje i van zahvata istih. Tijekom tri mjeseca priprema za obranu protivnik je svoje područje obrane potpuno inženjerijski uredio na slijedeći način: glavni pojas obrane (GPO), dubine oko 8 km, ima dvije crte obrane i to u prvoj crti tri crte rovova ispred kojih su postavljena PO i PP minska polja koja su zaštićena žičanim zaprijekama. Druga crta rovova, u prvoj crti obrane, bila je od prve crte rovova udaljena oko 500 m i u inženjerijskom pogledu bila je nešto slabije uređena od prve crte rovova. Na sve tri crte rovova, prve crte obrane, njemački inženjerci uredili su lake i teške bunkere, te laka i teška skloništa za oko 8 vojnika, a kako je to brojčano po inženjerijskom proračunu (na kilometar dubine – po Athumanunhu) izgledalo bit će prikazano na Athumanunhovoj sličici. Na bezimenoj koti sjeveroistočno od Glodova protivnik je imao OT u kojoj je bilo uređeno 7 strojničkih gnijezda i 3 topa, a na lijevom krilu napada 176. pješačke pukovnije bila je još jedna protivnička OT u samom naselju Glodovo. Treća crta rovova, prve crte obrane prolazila je na oko 500 m istočno od naselja Goscejeva i Zakrenta. Druga crta obrane GPO imala je jednu neprekidnu crtu rovova na smjeru Švelice – Vigoda i djelomično uređene rovove oko gazdinstva Kšemenj, Vjuti, Trojani, Budi i Debini. Po dubini protivničke obrane, na crti Golimin – Novi – Doljni bio je uređeni durgi pojas obrane (DPO) s dvije crte rovova koje su međusobno bile udaljene oko 600 m jedna od druge. Zapovjedniku pukovnije poznato je bilo i to da se na smjeru napada brane tri protivničke pješačke satnije iz sastava njemačkih 19. i 61. pješačke pukovnije iz sastava njemačke 7. pješačke divizije. Na OT branila se 2. pješačka bojna njemačke 19. pješačke pukovnije, a pričuvu njemačke 7. pješačke divizije činili su izvidnička bojna i 80. građevinska bojna (neborbeni inženjerci - po Athumanunhu). U području Golimin – Stari nalazila se njemačka 507. tenkovska bojna. Ukupno na smjeru napada sovjetske 176. pješačke pukovnije protivnik je mogao angažirati 40 puškostrojnica, 8 teških strojnica, 6 PT topa i 7 MB, a uz to mogao je ne taj smjer koncentrirati i paljbu iz 34 topnička oružja kalibra 75, 105 i 150 mm s drugih područja. Iz podataka dobivenih iz divizije zapovjedniku je bilo poznato i to da njemačka 7. pješačka divizija već nekoliko puta pretrpjela gubitke i povlačena je u dubinu poradi preustroja, pa je sada bila popunjena s 7580 vojnika, dočasnika i časnika njemačke nacionalnosti, s neznatnim brojem Austrijanaca, koji su preko 50 posto starosti od 24 do 30 godina. Drugih 50 posto su oni starosti od 30 do 45 godina. Svi vojnici, dočasnici i časnici njemačke 7. pješačke divizije bili su u potpunosti spremni za borbu i pružanje upornog otpora sovjetskim postrojbama.
Post je objavljen 19.01.2008. u 19:03 sati.