Marketing
... Brine me što me ništa ne brine...
Dok stojim na vjetru..zaboravljam tko sam… Dok stojim na vjetru, osjećam se kao slijepac, bez štapa i bez ikoga… I tako stojeći razmišljam o ljudima, mislim o sebi.. Misleći o ljudima, sanjam.. Misleći o sebi, odlazim.. daleko, daleko.. I tamo daleko ne nalazim ništa vrijedno za sebe… Vraćajući se iz tog dalekog, osjećam se umorno.. Vraćajući se, zaboravljam što sam uopće tražila.. Vraćajući se sa rukama u džepovima, mislila sam da sve znam.. Zašto sam stajala na vjetru i zašto sam gutala prašinu.. Ni zašto sam otišla tako daleko.. Ni zašto sam se vratila ni što sam vidjela.. Ništa ja ne znam..ni zašto su mi ruke u džepovima.. Ništa.. jer moje oči ostale su duboko ispod, a srce.. tamo.. negdje.. daleko..
Eh, ova je priča malo ne razumljiva.. al nea veze.. oouyeaaa, ipak sam to ja..
Post je objavljen 19.01.2008. u 16:18 sati.