Marketing
Tragom brda, naranči i predaka
U svojim zimskim putešestvijama biciklom po brdima iza Hsinchu, odlučio sam napraviti krug oko Baoshan County-ja. Htio sam se što je više moguće nauživati pogleda na planine u pozadini grada. Riječ je o više od 3000 m visokim planinama, i ne, nisam bio tamo. Pentranje kroz džunglu ne spada u moje gušteve, ne volim šumu. Naravno, nije to razlog, nego taj da tajvanci baš i nisu ludi za hodanjem, a sam se upustiti u planinu ovdje bilo bi ravno ludilu. Ipak imam djecu koju treba hraniti još neko vrijeme...
Dakle, za sad ostajem na pogledu. Lijepom. Angie, ovaj je specijalno za Tebe, mislio sam na Tebe dok sam ga radio ;-)
Vožnja na par desetaka minuta od hipertech Hsinchu Science Parka otkriva da je Priroda ipak jaka i pruža otpor, ovo je uz cestu:
Temperatura je i danas bila oko 25 cels, na suncu i više pa se za mnom vukao trag znoja, iako sam bio u kratkom, i gore i dole. Naranče su taman dozrijele (naslov pjesme za nekog narodnjaka, "Narančeee suu draaaagaaaaa dozrijeleeeee..., haha, baš me zanima pjevaju li nešto takvog ovdje narodnjaci u onim razvučenim pjesmicama koje čujem ponekad ouuuu-uuu-ooouu, ko zavijanje mačke), evo jednog nasada
Polja su isto zelena i vrijedni Tajvanci ih obrađuju tokom cijele godine. Imaju sezonsko voće i povrće, ako po ničem bar po cijeni. Naime, ovdje u tropima oko Rakove obratnice je isto kao kod nas, odes par sto km južnije i ...naravno, osim što je tužnije, je takodjer i toplije pa što ne raste na sjeveru, raste na jugu.
U kineskoj kulturi njeguju kult predaka. Mislim da ova slikica sve veli o tome. Preci nadgledaju potomke: "Opet nisi zapalila mirise ispred mog groba! Kakva si ti snaha! Govorila sam ja svom sinu da si ti nista vrijedna glupača bez ukusa, koja neće brinuti o svojim bližnjima, a kamoli nama, muževim roditeljima, a to bi ti trebala biti sveta dužnost! Kakav si to lonac kupila, pa zar ne vidiš da je predubok? A ovaj stolnjak, gdje si to našla? Djeca ti hodaju sva raščerupana, kakva si ti to majka? Moj sinčić odlazi na posao i teško radi da bi se ti mogla šepuriti selom, a ti si tako nezahvalna..." Brrrr.
Taoistička religija je endemska na kineskim prostorima i nije se nikad širila-govori to nešto i o religijskoj toleranciji kineza, nešto kao tolerancija Otomanskog carstva prema ostalim religijama. Nikako mi nije jasno zašto smatramo svoje "civilizacije", posebno ove monoteističke religije "knjige" toliko naprednijima u svim pogledima. Tipična ograničenost primitivnih barbara, misle da su pokupili svu pamet svijeta sa svojim plemenskim mudrostima, a ono što ne razumiju jednostavno sravne sa zemljom.
"Tao" na kineskom znači "put", i ta religija potiče ljude da teže putu očišćenja. I-Ching (Yi Jing u novijem zapisu), zapis čiji izvori i vrijeme nastanka nisu poznati, osim da su davni, iz vremena prvog cara Kine kojih 4000 godina unatrag, objasnjava da su sva bića nastala kao moćna Sila, bez forme i imena (jeste li to negdje čuli, o stanovnici Galaktičke Imperije?).
Nakon eona i eona, ta sila se kondenzirala u materijalnom svijetu, nastao je Svemir sa zvijezdama i planetama. Nakon daljih eona, stvoren je život u tom Svemiru, sve pod kontrolom Sile. Ljudska bića, prema I-Ching, takodjer su podlozna razvoju, pa ljudski zivot slijedi točno odredjeni put i cikluse promjene. Prvo se Sila, bezimena i bezoblična, kondenzira u besformnu energiju, dušu, koja se prikačuje na fizičku formu u obliku tijela, da stvore život. Kad osoba umre, tijelo gubi funkciju i duša se vraća u besformno stanje, u kome čeka da se ponovno spoji na neko novo tijelo. To čini jedan ciklus. Ali, ako um može biti "pročišćen" (prosvijetljen?) dok tijelo još funkcionira, ciklus moze biti prekinut, omogućujući duši da udje u Nebesa (Raj), gdje postaje božanska.
Nama su poznatiji nazivi Yin (besformno stanje) i Yang (materijalni svijet), koji su dio taoističkog poimanja. Za pradavne Kineze obožavanje Nebesa je najviši oblik ljudskog napora. Zato su se davni carevi kine i zvali Sinovi Nebesa, nesto kao dr. Ivo, pao s neba i vi sad morate biti sretni. Tek duuugo nakon ove religije, u kinesku kulturu su ušli Konfucijanizam i Budizam. Ono što vidimo danas u kineskom svijetu je mješavina svega toga, često bez jasnih granica. Većina ljudi niti ne razlikuje previše taoističke od konfucijanističkih ili budističkih koncepcija. I sam ih još učim razlikovati i ovo što sam napisao je dio mog učenja toga, nadam se da ste i sami nešto dodali na svoje poznavanje priče ;-). To je bilo na specijalno traženje Bugenvilije, koja je trazila više, brže, bolje. Ponekad volim poslušati takve umilne glasove, svaki napredak je pozitivan, dio mog osobnog puta prema Nebesima ;-)
Izaći iz uobičajene vreve grada s njegovim prenatrpanim ulicama je gušt za moju besformnu dušu. Usput, mnogo mi je očitije ovdje da, možda, ipak tu dušu imam, nego kad su mi ju popovi probali ugurati kroz uši. Ovdje je tipična ulica s restorančićima i trgovinama na rubu grada, gdje živim, u vrijeme kad nema skoro nikoga na cesti, tokom poslijepodneva. Svi rade ili su pred televizorom.
Moja ulica, tik uz autocestu Sjever-Jug, je malo manje natrpana, evo vam klasike Tajvana, u takvim uličicama ih većina zivi.
Laku noć!
Post je objavljen 19.01.2008. u 16:12 sati.