Demokracija – vladavina većine. Ajde, to je dobro, ljudi izaberu što žele pa su sretni. No, ne izaberu baš svi. Većina da, a što je onda s onom manjinom koja je vječito nezadovoljena? Nemojte me krivo shvatit, ne govorim ovo na nacionalnom nivou, već zbog toga što se ekipa povodi za nečim što zapravo ne vole, ali misle da je to cool, pa onda – mi smo cool ako to provodimo. Ne mora biti, ali trebali bi imat bar malo razumijevanja za onu manjinu koja to ne voli, pa im barem na trenutak popustit da budu barem malo zadovoljni. Bolje išta nego ništa.
Moj primjer – recimo da ste na tulumu. Recimo da ste na tulumu za Novu godinu. Puštaju Thompsona (nije da imam išta protiv njega – mislim, nemogu ni imat jer ga niti ne poznam, ali jednostavno ne volim njegove pjesme) sa čime, u ovom slučaju, ja, a i još nekolicina ljudi (znači manjina) nije oduševljena. Uporno molimo DJ-a da nam pusti barem nešto od strane glazbe. Zbilja nismo tražili puno – samo jednu pjesmu, tek toliko da se razbije ta «Thompson monotonija». No, naš DJ, blago rečeno, primitivac (sorry A.) nas «od*ebva» i kaže da je njemu bitna samo većina, a nas par tko j***.
Usput, ja ovim postom izražavm svoje osobno mišljenje, i pritom ne mislim da bi manjina trebala bit zastupljenija od većine, ali isto tako nebi trebala biti skroz zanemarena, kao u ovom slučaju.
Ako se tih par ljudi ne osjeća dobro na tom eventu, tulumu ili čemu već, onaj tko je tamo «in charge» bi se trebao pobrinuti da se svi dobro osjećaju, i pojedinci i ovi koji su u većini.
Isti slučaj sa zanemarenošću manjine, ali što je puno veći problem od ovog mog, jer ovo moje teško da se problemom može i nazvati.
Djeca sa posebnim potrebama. Naša draga zemlja za tu djecu ima jednu jedinu ustanovu: bolnicu u Bistri, koja se k tome nalazi u dvorcu nulte kategorije, koji nije namijenjen tome da u njemu budu smještena djeca kojoj je potrebna 24-satna njega i prisutnost specijaliziranih za to osoba. Jedna bolnica koja prima 115 djece od njih par tisuća. S time da ni tih 115 nije zbrinuto kako spada. Ne želim sada u detalje, jer je to jednostavno strašno.
Znam da sam rekla da ne mislim na nacionalni nivo, ali ovo spada u to.
Kao što sam rekla, onaj tko je «in charge» bi se trebao pobrinuti za svakog pojedinca – poglavito za one koji se ne ojsećaju dobro, au ovom slučaju su to djeca. Kod nas to gotovo nitko ne čini. Očito se ljudi «in charge» brinu samo za ljude «in charge».
Vladamo li mi kako spada?
I don't think so…
Post je objavljen 19.01.2008. u 15:36 sati.