hrpe neuspjelih autoportreta u prašnjavim kutovima sobe.
pogled kroz prljavo prozorsko staklo.
čudno je. sve. prilagođavamo se lagano.
i, s obzirom na čudnjikave okolnosti, normalni smo. sasvim.
zbunjuju nas. bockaju.
izrezane slike. krivo složeni komadići.
otkrivam ljepotu davnih fotografija.
osmijehe dječjih lica.
prištavih danas. ili naboranih.
digitalni satovi. zvuk kazaljki ometa san.
vodi me pod mikroskop.
pogledaj me kao što ja jučer gledala sam jajnik djevojčice.
pretvori me u crven komadić na stakalcu i možda shvatiš.
fotografiraj. da i ja vidim. s blitzom.
nek se vidi bolje.
možda uspiješ mi objasniti. možda.
a možda nećeš vidjeti baš ništa.
možda samo zamućene svjetove koje nemoguće je izoštriti..
ne znam.
ili ne želim znati?
danas nametnut ću se.
danas šutjeti u zadnjoj klupi.
znaš li tko sam?
pogledat ću te u prolazu i tko zna što proć će ti glavom..?
bojim se. da.
smrti.
pogrešaka.
ljudi kadkad, ili same sebe.
samoće.
undo? redo? or do just nothin´?
vratila sam se po komadić čokolade. da zaspem sa slatkim okusom u ustima.
na kraju ipak oprala sam zube. znala sam.
priđi mi, ako želiš.
i reci tko si.
ili nemoj reći ništa.
undo? redo? or do just nothin´?
Post je objavljen 19.01.2008. u 15:16 sati.