A jebemti život ...
Riješiš se gripe i taman misliš „ajde, sad će biti bolje“, kad ono ... vraga ... odma napada na drugom frontu :-(.
Depresija ...
Jer, konačno mi je „sjelo“ !!! „Sinulo“ mi je još prije mjesec dana a ovih dana mi je „sjelo“.
Dame i gospodo – TO JE TO !!!
Ili, rečeno malo drugačije, sjebani smo !!!
Izabrali smo kako smo izabrali, i sad ćemo četiri godine kusati s izabranog menija. And the mood is darkening !!! Iliti, u slobodnijem prijevodu, svjetla se gase - good times are over (ovome, vjerujem, ne treba prijevoda ;-) !
A Sanader priča o ciljevima poput 7 % rasta GDP-a ili nultog deficita – kad to čujem momentalno me strefi virtualni moždani udar ! Politika spina at its best – seri i nadaj se najboljem !
Sad mi pada napamet zadnja scena iz Terminatora I, kad trudna Linda Hamilton dolazi na benzinsku pumpu sa svojim džipom, mali Meksikanac je slika s polaroidom, kamera prikazuje vrhove planina s tamnim oblacima, a stari Meksikanac kaže: „The storm is rising !“.
A Linda hamilton odgovara - „I KNOW !!!“. I to kakva oluja !
Globalna oluja koja se diže na ekonomskom frontu doduše neće biti tako kataklizmička poput ustanka robota iz Terminatora, ali mogla bi biti jako neugodna ... a hrvatskim brodićem upravljaju ljudi bez vizije, bez ideje, bez sposobnosti za išta drugo osim „osnivanje povjerenstva“, prosipanje spina i taktiku „nadaj se najboljem“.
A ko zna, možda i ovaj put budu (budemo :-) imali sreće !?
Kao što su imali sreće u prošlom mandatu koji se poklopio sa rekordno kontinuiranim globalnim rastom, i, što je za našu priču posebno važno, JEFTINIM NOVCEM ! Rekordno niske kamatne stope kojima je FED u Americi (privremeno !) „gasio“ recesiju iz 2002. (i time posijao sjeme današnjih problema na subprime credit marketu a koji se prelijevaju i dalje) su omogućile hrvatski rast od 5 % GDPa u proteklom razdoblju.
Zadužili smo se u apsolutnom iznosu jednako kao i za vrijeme Račanove vlade (još 10 milijardi eura ekstra – otprilike računica ide – 10 mlrd. od prije 2000., 10 mlrd Račan, 10 mlrd. Sanader I) i sad smo negdje tu oko 30 mlrd. Što država, što raznorazni krediti, što kreditne kartice ...
Možemo li tako dalje ?
Ja osobno sumnjam – ali, ja i nisam neki ekonomski stručnjak. Svidjelo mi se doduše što je Goran Šaravanja sinoć pričao u Dnevniku, ali, što je jedan pametan čovik prema kolektivnoj mudrosti „povjerenstva“ ? Ma u stvari, što ja tu drvim o famoznom povjerenstvu, kad je o tome sve već rekao Šprajc u svojem zadnjem postu :-).
A što ako ne bude sreće ?
Što ako Amerika kiksa ? A Kina ne uspije „kompenzirati“ ? EU zabrenza ? A inflacija napravi comeback ? Nafta dođe do 150 (200 ?) dolara po barelu (ako vam se to čini „nemogućim“, već se na tržištima prodaju futures (ugovori na isporuku u budućnosti) s upravo takvom cijenom – jasno, vjerojatno su to špekulatni, ali ipak i to dosta govori !)
U tako kataklizmičkom scenariju, svi idu down, down, down, i nevolje ne mogu zaobići ni Hrvatsku – to je jasno ! Pain all around :-(.
Ono što nije jasno je – što je naša Vlada učinila u zadnje četiri godine da smanji posljedice takvog razvoja situacije ?
Vizija ?
Strategija ?
Rješenja ?
Planovi ?
Pripreme ?
Kako ja vidim – ZERO POINTS all around !
Je li olakšan regulativni teret privredi, kako bi bila agilnija i spremnija za hvatanje u koštac s globalnim izazovima ?
Je li državni aparat smanjen i učinjen efikasnijim ?
Je li sustav obrazovanja prilagođen potrebama modernog i otvorenog tržišta ?
Je li učinjeno išta na iskorijenjivanju posvemašnje korupcije ?
0, 0, 0 i 0 !!!
I sad tako još četiri godine ...
Kao što rekoh, malo sam down ...
Post je objavljen 19.01.2008. u 13:03 sati.