…Ako me jednom prevariš, ti si kriv. Ako me drugi put prevariš kriv sam sam…Nema ničeg goreg nego kad te povrijedi osoba kojoj si u životu najviše vjerovao…
Mislila sam da je to jedina osoba kojoj zapravo mogu vjerovati, i da ću cijeli život provesti uz nju i ona uz mene…i ne možeš vjerovati što ti se događa sve do trenutka dok si siguran da je to to…da se to dogodilo…da te povrijedila tebi najbliža osoba na cijelom svijetu…
Nije teško kad te povrijedi netko beznačajan…netko do koga ti uopće nije stalo…
Tada je bol kratka i nezamjetna…i sada dolazi do pitanja dali treba vjerovati ljudima i kojim ljudima treba vjerovati…ne znam…imaš osobe kojima si SIGURAN da možeš vjerovati i onda te od svih drugih ljudi na ovom svijetu povrijedi baš ta jedna, tebi najbliža…stoga vi vjerujte kome želite, a ja sada znam kome više nikad sigurno neću…
…Potisnuta srdžba može nas otrovati kao i najokrutnije riječi…
I ja ne želim ništa govoriti, ne želim se svađati…jer me duša previše boli…
Jednostavno je lakše šutiti i pustiti da vrijeme izliječi rane…
Da s vremenom razočaranje izblijedi…
Da s vremenom mržnja ode…
I ostane samo prazna osoba, jadna i očajna…koju više ne možeš mrzit…već samo žalit zbog onoga što je i kakva je…
...Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo....
Lako je oprostit…reći nema veze, hajde opraštam ti…ali neke stvari ostaju vječno urezane u pamćenje kao ožiljci…kao najteže rane…
…Najgore rane su one zadane od onoga kome najviše vjeruješ…
Post je objavljen 19.01.2008. u 09:26 sati.