Marketing
VINKOVO
Divani; U susret Vinkovu, spomendanu sv. Vinka zaštitnika vinogradara i vinograda
Zato braćo, svi danas/zalijmo lozu oko nas/ Pokrijmo s kulinom/ pa zalijmo svu vinom/ Da se žuri brže dić' / i napuni svak' sudić /Prije neg' nam vele ić' / odakle se ne da dić'! Orila se ova pjesma diljskim obroncima, pogotovu tamo u Brodskom brdu gdje su Brlići i ostala boljestojeća gospoda imala svoje vinograde. Orila se pjesma svakoga 22. siječnja na Dan Svetoga Vinka - zaštitnika vinogradai vinogradara. Pjevala se prije stotinjak godina, pjevala, pa zastala, ali nikada nije prestala. Išlo se u vinograde, manje pjevalo, a još manje u kuline na trsove obješeno pucalo. Nije bilo baš uputno! Ondašnja se vlast mrgodila.
Vjerojatno antički bog Dioniz, ili Bakho, švalerčina i vinopija nije ni slutio -kada je opijen sokom vinove loze, u pratnji satira, menada, tijada, nimfi…- krenuo put Indije, da će reinkarnaciju doživjeti u raznim religijama pa tako i u kršćanskoj. Za razliku od antičkog boga, Sveti Vinko je utjelovljenje mukotrpnog vinogradarskog posla izrečenoj u onoj narodnoj: Vinograd ne traži gospodara već slugu! I zbog toga,pravi vinogradari žive sa svojim trsovima: maze ih, paze, hrane i njeguju. Neka samo nešto od toga ispuste vinogradi to skupo naplate. No, u jesen, kada se zreli grozdovi objese ispod širokog lista, zaboravi se sav trud i mar i čovjeku nešto bude milo u duši:
Pij to vino/ ni' ga šala dala već motika i leđa grbava! Vino pije k'o vinograd sadi/Tko ne sadi taj se vodom 'ladi!
Tko je bio Sveti Vinko? Znamo da je živio u 4.stoljeću i stradao mučeničkom smrću,u doba vladavine cara Dioklecijana koji je progonio kršćane. Bio je trezvenjak i kakve veze ima s vinogradima i vinogradarima - dandanas nije baš najjasnije. Možda zbog imena ili... No, bilo kako bilo spomendan Svetoga Vinka od davnina se štuje u ovim krajevima gdje je još rimski car Prob (276-282.) zasadio prve čokote vinske loze, a čovjek se s njom druži već 2-4 milenija.Tradicija vrijedna štovanja! Što mislite, da je netko izračunao, koliko je od tada vina proizvedeno i, naravno, popijeno?! Vjerojatno dostatna za neki novi ocean. Koliko bi tu tek plivača bilo?
Lozine kretnje su čvoraste,kljaste/polagano loza spram sunca raste
Iz blata I kiše, iz blata i pijeska/proziran grozd se na suncu ljeska
Korijenje čokota, krastavo, tvrdo/penje se žilavo na jesenje brdo
Loza se tiho i nijemo penje/o, divno je njeno slijepo htijenje
Htjeti iz blata postati čista/ko vino kad u čaši se blista (M.Krleža)
A ovo moje Podvinje u svom nazivu kazuje da je to oduvijek bio virodan kraj. Jer,Podvinje se nekada zvalo Vinica. A Vinica, što pokazuju i mnogi nazivi drugih mjesta (slovenska Vinica, makedonska Vinica, ukrajinska Vinica...) oduvijek je označavalo mjesta gdje ima vinograda, a gdje ima vinograda ima i vina. E, kako je podvinjska Vinica bila gore na brdu, a tako se zvala i drvena tvrđava koju su Turci u l6. stoljeću spalili, carica Marija Terezija je dvjestotinjak godina kasnije odlučila Podvinjce, kao i sva druga granična mjesta, spustiti dolje - malo niže i ušoriti ih. Tako više Podvinjci više nisu bili u Vinici već pod Vinicom - Podvinje.
Gdje su vinogradi, tu je vino, a gdje je vino tu je pjesma i šala. Mnoge su "mudre" misli izrečene,a neke čak i zapisane. Evo nekoliko koje odgovaraju na pitanje (neka se blogerice ne ljute) zašto je vino bolje od žene:
U vinu možeš uživati puno duže!
Vino nikada ne kasni!
Vino nikada ne boli glava
Vino smiješ dijeliti s prijateljima!
Vino si smiješ priuštiti I javno!
Vino nije ljubomorno,ako naručiš drugo vino!
Vino se neće rasplakati ako kući dođeš s još jednim vinom!
Ako promijeniš vino ne moraš plaćati alimentaciju!
Tvoje će te vino uvijek strpljivo čekati dok ti lunjaš okolo!
Eto,bilo je to nekoliko mudrih misli vinopija i neženja, a vinoljupci svoja mudrovanja ovako završiše:
Živjelo vinsko bure, živjela vinska čaša
Živjelo vino (hik!), što teče u grla naša!
Da, na kraju evo prošlogodišnjeg pisma mog prijatelja Bećara što mi ga je uputio:
E, lipi moj, evo sjedoh, uzeh pero u desnicu ruku pa ti pišem: nješt sam tužan na 'vo Vinkovo. ni, ko njekad. Prije smo išli mi muški u brdo, ložili vatre pekli kobasicu i nu lipu slaninu domaću - sapunjaru. Pili vino, pjevali i nako oblokani vraćali se u sitne sate kotrljajući se i prteći snig do kuća. A sad, sunce sja-moš u kratkim rukavima odat. Vinkovo se slavi na brodskim ulicama. Ne ti stranke dovukle u grad štagljeve, objesili kobasice na prutove, isprosili vina i onda ga velikodušno dile građanima. E, to ti je lip, fin svit koji kod kuće malo jede i pije. Nako gospodski. No, kad je mukte ne moš ih prepoznat. Oblokaju se dok kažeš keks. Još nisu ni progutali jedan komad mesa, a već traže drugi dok im se mast cidi niz bradu. Drugi su opet organizirali rezidbu loze u Glogovici, Bukovlju, Starom Petrovom Selu. A sve u želji da ih posjete novinari, snime i objave. Evo ti lipe reklame i propagande uoči ovi gradskih izbora. Tako su ti i sv. Vinka metili u svoju propagandu. Ma izludit svit za vlašću. Svi bi vladali-samo ne znaju kako. Bijo sam ti u nedilju u Kutjevu. Čuveno vino, dobri vinogradari odlikovani mnogim medaljama za vino. Lipo su uredili Trg graševine, jedini koji tako ime ima u Europi. Doveli i pridsidnika Mesića. a njem ni bilo puno teško, do rodne Orahovice ni 15 km. I tako ti došo prisednik (nisu pjevali: Iznad Kutjeva zora sviće, dobro doš'o pridsjedniče!) tiska se svit oko njega pa i ja. Odjedanput me njeko muni u rebra i veli: Dalje od pridsednika. Ma jebi se balo balavi di si ti bio 1991. kad je Mesić bio pridsednik Jugoslavije. Onda ga niko ni čuvo i mogli smo lipo divanit u Brodu i Sibinju na nim Sibinjskim žrtvama. Kasnije mi poklonio i svoje knjige i lipo se potpiso: Bećaru od Stipe. No, vidi Stipa da se nješt oko njega zagužvalo, okrene se i spazi me. - Di si Bećaru, neblaka ti tvoga - vikni Stipa, a naj se balo zableni, meti onu slušalicu u uvo i ko ćukica se povuče. - Tu sam Stpe - rekoh popravljajući jankel. - E, tebe svud. Odkud ti u Kutjevu - pita Stipa. - Ma lipi moj Stipa, čuo sam da ćeš doć pa rekoh sam sebi: Idi do Stipe i pitaj ga dokle će naj zakon od nula promila bit na snazi? - E, moj Bećaru morat ćemo ga ukinit. Mora Sanader to rišit jer je pokazao da narod ni puno trizniji - veli Stipa i pita me:-Neg što ti misliš u srpskim izborima i njiovim radikalima? -Nemam što mislit. Još mi je moja baba Liza govorila da tu kruva neće bit nikada. Njima je njiova koža uvik premala. Stalno nješ ratuju, dobiju priko nosa, umire se, primire, pa opet po starom. Valja Stipa držat oči stalno otvorite - kažem.
-Imaš pravo, složi se Stipa i na odlasku mi vikni:-Bećaru, što ti vridi Zakon o promilima i prometu kad ti nikad nisi ispod dva promila. A taki zakon nikad niko neće donit!
Im'o bi ja teb još puno toga pisat, al vako guste redove kad vidiš neće ti se dat čitat. Pa, više drugi put. Pozdravlja te ko i sve blogere u zemlji i svitu - Bećar.
Post je objavljen 18.01.2008. u 23:37 sati.