U meni večeras
Ocean tuge odboljeva.
Guše me nemiri,
Nepoznanice me
Nespremnu zatekle.
Pitanja su zaspala
Na uzglavlju nade,
Bol je svu apatiju
Na pladnju života iznijela..
Čame želje u meni,
Stisnute među klijetkama,
Fosilima postaju.
Još samo ugašene oči
Odbljesak suze daju.
Patnja u nadolazećoj plimi,
Mjesec zatvorenih očiju
i povijene grane bezlisne,
Što se, zajedno samnom,
Prema isušenoj zemlji svijaju.
Večeras, i sjenke bježe od mene,
Zaleđen krvotok nekadašnje volje.
Ostavljena na vjetrometini života,
Duša je moja na molitvu klekla.