Marketing
Umro je najveći !
Jučer je, pod još nepoznatim okolnostima, umro šahist koji je nama - starijim zaljubljenicima u ovu igru bio svijetlo u tmini ondašnjeg vremena. Da, Robert James "Bobby" Fischer (Chicago, 9. ožujka 1943. - Reykjavík, 17. siječnja 2008.), američki šahist ili ponajveći buntovnik, ne samo među šahistima, otišao je u vječnost.
Meni najdraža njegova fotografija
Bio je jedan od najvećih igrača u povijesti šaha. Osvojio je titulu svjetskog prvaka 1972. g. u meču sa Borisom Spaskim. Nakon toga prestao je igrati i odustao od obrane titule, pa je godine 1975. prvakom proglašen pobjednik mečeva kandidata Anatolij Karpov.
Godine 1992. odigrao je neslužbeni meč sa Spaskim u Herceg Novom. Time je prekršio američke zakone jer su Srbija i Crna Gora bile pod sankcijama. Početkom 2005. godine dobio je državljanstvo Islanda, gdje je živio do jučer.
Već kao trinaestogodišnjak, 1956., nastupio je na prvenstvu SAD. Privukao je pažnju svjetske šahovske javnosti briljantnom pobjedom nad Donaldom Byrnom. Kad je bio na vrhuncu karijere, početkom 1970-ih, rekao je da mu je to bila "partija života".
Pogledajmo je:
Pozicija nakon briljantnog 17... Le6!!
Završna pozicija
Već iduće godine postao je prvak SAD. Na međuzonskom, igranom u Portorožu, dijelio je 5-6. mjesto, osvojio titulu velemajstora i plasirao se na turnir kandidata. Iako je u posljednjih desetak godina nekoliko još mlađih dječaka osvojilo najviši naslov, njegov je uspjeh bez premca jer danas su kriteriji za osvajanje titule mnogo blaži.
Često je dolazio u sukob s organizatorima turnira, jer je tražio ekstra-honorare i borio se za savršene uvjete. Iako su mu zamjerali tvrdoglavost, sitničavosti i grandomaniju, njegovi su zahtjevi obično bili opravdani. Svojim uspjesima, popularnošću i upornošću pomogao je i ostalim profesionalnim šahistima. Bio je bijesan na najjače sovjetske igrače, koji su dobivali plaću od države i nisu tražili posebne honorare i visoke nagrade na turnirima.
Potpuno se posvetio šahovskoj igri. Nakon prvih uspjeha prekinuo je školovanje i nikada nije završio srednju školu. Nije ga zanimala umjetnost, znanost, politika, sport, niti seks.
Tek 1970. odlučio se na juriš na svjetsko prvenstvo. Pobjeđuje na Međuzonskom s lakoćom. Bilo je jasno da je favorit mečeva kandidata, ali način na koji se obračunao s protivnicima bio je i ostao jedinstven u povijesti šaha. U četvrtfinalnom meču pobijedio je Marka Tajmanova s čistih 6-0! Izgledalo je nemoguće da se tako nešto ponovi, ali polufinalni meč protiv Benta Larsena završio je jednako !
U finalu, Fischer je igrao protiv Tigrana Petrosjana, svjetskog prvaka 1963-1969. g. Fischer je dobio i taj meč s 6,5-2,5. Bilo je to prvi put nakon Drugog svjetskog rata da jedan igrač van Sovjetskog saveza dođe do meča za titulu.
U pripremama meča sa svjetskim prvakom Borisom Spaskim postavljao je stalno nove zahtjeve i meč je bio blizu otkazivanja; krize su se nastavile i kada je meč počeo. U svijetu je vladalo golemo zanimanje za meč, koji je doživljavan i kao obračun usamljenog američkog genija s moćnim strojem komunističke imperije. Tadašnji američki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger telefonom je razgovarao s Fischerom, nagovarajući ga da igra.
Meč je igran u Reykjaviku, glavnom gradu Islanda. Nagradni je fond bio dotad nezamislivih 250.000 dolara.
Fischer je najavio da neće igrati ako se iz sale ne uklone televizijske kamere kompanije Chester Fox, koja je imala pravo snimanja svih partija za predviđeni film o meču. Tvrdio je da mu smeta njihovo zujanje, iako je ranije potpisao ugovor o snimanju i izborio se da on i Spaski dobiju svaki po 30% prihoda od prava na snimanje. Nije došao na drugu partiju i izgubio je kontumacijom. Nakon toga kamere su ipak uklonjene i meč je nastavljen. Fischer je ponovo pokazao superiornost: i dobiva meč s rezultatom 12,5-8,5.
Fischer je konačno otvario cilj kojem je podredio cijeli život. Dokazao je da je najjači na svijetu.Postigao je svjetsku slavu, u SAD je postao nacionalni heroj, pobjednik nad komunizmom. Prema riječima njegovog odvjetnika, s nekoliko potpisa na ugovore za reklamiranje mogao je za tri tjedna zaraditi 1,2 milijuna dolara. Međutim, odbio je sve te ponude.
Fischer je tražio da se način igranja mečeva promijeni, tako da se umjesto fiksirane 24 partije igra na deset pobjeda. Kongres FIDE zaključio je da bi tada meč mogao predugo trajati. On je međutim odbio igrati i nakon što su iscrpljeni svi rokovi, predsjednik FIDE, bivši svjetski prvak Max Euwe, proglasio je Karpova prvakom svijeta. Fischer nikada nije priznao tu odluku.
Nakon toga potpuno je nestao iz javnosti; heroj je postao legenda. Kolale su razne priče o tome gdje se zapravo nalazi. Povremeno su ga nalazili i pokušavali nagovoriti da ponovo zaigra, ali on je tijekom dvadeset godina sve ponude odbijao.
Kolika je legenda Fischer postao, pokazuje slijedeća priča. U kolovozu 2001. godine pažnju svjetskih masovnih medija privukla je senzacionalna vijest da Robert Fischer, anonimno, igra on-line partije na Internetu! Ova urbana legenda mjesecima je kružila među igračima koji igraju on-line na raznim serverima: anonimni igrač, nazvan "Mister X", igra brzopotezne partije, u otvaranju igra besmislene poteze, a zatim igra savršeno i uništava protivnike, čak i velemajstore. Široj publici priču je obznanio Nigel Short, jedan od najačih svjetskih igrača (1993. igrao meč za svjetsko prvenstvo sa Garijem Kasparovom). Po vlastitom priznanju, u seriji partija sa "Mister X-om" izgubio je osam partija, a nije dobio nijednu!
Znao je i igrao sva šahovska otvaranja i u svima nalazio novosti. Poznavao je stilove svih velikih igrača prošlosti i svojih suvremenika. Imao je savršen osjećaj za poziciju i besprijekorno kombinirao.
Rano je razvio beskompromisni agresivni stil, nastojeći čak i s crnim figurama već u otvaranju preuzeti inicijativu i pobjediti u matnom napadu. Ako to ne bi uspjelo, demonsrirao je savršenu tehniku i u konačnicama. Po stilu, prethodnik mu je Aljehin, a nasljednik Kasparov.
Iako već dugo nije bio šahovski aktivan, on je mnogo doprinosio šahu. Svaki njegov korak bio je itekako medijski popraćen. Lutao je od države do države tražeći neki svoj mir.
Nadam se da ga je konačno našao, ma gdje to bilo !
Post je objavljen 18.01.2008. u 20:38 sati.