Marketing
Malomišćanska posla
E moj Smoje, jutros u vijestima našeg lokalnog radia kao da je pala bomba! Turbo udarna vijest najavljena snažnim i svečanim izričajem radio voditelja kao da je najavljivala ma najmanje dolazak Pape.
A ta turbo bitna vijest je sljedeća: član gradskog poglavarstva održao je press konferenciju na kojoj je našem malom mistu et orbi objavio kako je upravo strašno, pazite - upravo STRAŠNO da naše malo misto još nije podiglo spomenik poginulim braniteljima! 
Nakon te upravo strahotno strašne vijesti i uobičajenih bla-bla-bla dodataka, između gospodinovih redaka (a i u njima) se još moglo pročitati da je grad, a još bolje je reći - netko u ime grada, već naručio spomenik od eminentno skupih dežurnih umjetnika, dok će se ono usputno ´a ki će to platit´ pitanje rješavati upravo tako kako se i veli – usputno i upitno 
Za potpuno razumijevanje ove vijesti ključna riječ je – STRAŠNO. Gospodinu je činjenica da grad nema spomenik bila toliko strašna da je osupnut tom strahotom bio primoran održati press konferenciju i objaviti to selu i svijetu. Palim braniteljima svaka čast i slava, no da vam budem iskrena, osobno smatram da u našem malom mistu ima i mnogo strašnijih stvari od ove.
isto tako imalo i priko-više spomenika a koji su misteriozno sami od sebe znali odletiti u zrak ili dobiti noge pa sletiti priko rive u more 
što i nije bilo toliko strašno koliko – jezivo, mislim ta ljubav prema spomenicima 
Činjenica da naše malo misto svakodnevno svjedoči ekološkoj katastrofi iz luke a nitko ništa ne poduzima da je spriječi – je strašna. Činjenica da su nam azbest i ugljen maltene kućni ljubimci – je strašna. Činjenica da gradsko trovalište/kupalište iz godine u godinu službenim bakteriološkim analizama osvaja titulu ´zabranjeno za kupanje´ – je strašna. Strašno je i već poslovično sezonsko samozapaljivanje nesaniranog gradskog odlagališta smeća iznad Baćine. Uistinu je strašna i stopa nezaposlenosti u našem malom mistu. Stopa narkomanije u našem malom mistu. Strašna je i stopa oboljelih od raka u našem malom mistu. Pa i stopa smrtnosti u našem malom mistu. Činjenica da u našem malom mistu nekažnjeno spaljuju božićne jaslice, simbol mira i dobrote – je strašna. Strašno je i to da u našem malom mistu pored ljetnog i zimskog kina i idealnog prostora za kazalište i dom kulture u samom centru grada – ti isti prostori zjape pusti, prazni, zapušteni, zanemareni i da grad nema niti kino niti kazalište niti iole ikakav kulturni sadržaj, osim ako kulturnim sadržajem ne smatrate kupovanje jogurta u Konzuma. Dalje je strašno da u slučaju bilo kakve ozbiljnije kupovine, ako kupovanje recimo svečanog odijela ili cipela možemo nazvati ozbiljnijom kupovinom, morate iz našeg malog mista putovati u bilo koji veći centar pa zvao se taj veći centar i Gabela 
Strašno je još puno toga u našem malom mistu, puno-puno toga, ali najstrašnijim od svega, bez konkurencije najstrašnijim, uključujući tu i nepostojanje onog spomenika - smatram činjenicu da našim malim mistom drmaju po političkom ključu instalirane budaletine koje nemaju pametnijeg posla nego po stranačkoj zapovjedi traćiti novac poreznih obveznika ne razlučujući pri tom bitno od nebitnoga i hitno od nehitnoga.A što se Višnjića tiče.. čujte gadljivo je to, a malo je reći i licemjerno, da čovjek koji je nijekao vlastito dijete sada smatra da ima prava išta reći u vezi odgoja tog djeteta, jer je kao to pravo ´kupio´ naknadnim priznanjem i alimentacijom od 9000kn. A to dijete (gle ironije) na kraju krajeva ne bi ni vidio da nije bilo izloženosti u medijima zbog koje je sada i digao cijelu buku/tužbu. Ma kolko god pravno u pravu možda i bio, on je svoja moralna prava izgubio u trenutku kad je izgubio i obraz. A to je bilo kad je zanijekao dijete. Bože, ovo je zapetljanije nego gordijski čvor. A ja nisam Aleksandar. Iako ne smatram da je majka postupila najmudrije izlažući dijete medijima (u stvari mislim da je postupila totalno glupo), ne vidim ni smisao ovog zadnjeg Višnjićeva poteza koji tu izloženost samo produbljuje
U stvari, iza cijele ove gadljive sapunice naslućujem Vrdoljakovu kćer to jest Višnjićevu suprugu Ivanu i njenu uvrijeđenu sujetu. Način na koji se ta ženska sada osvećuje suprugovoj ´bivšoj´ jer je žena rodila (a ona ´samo´ usvojila) a indirektno i Višnjiću jer ju je prevario, samo otkriva njeno pravo manipulatorsko lice. A ako Višnjić ove nespretne poteze donosi sam da bi kupio oprost od vlastite žene onda je još i jadniji nego što je to do sada pokazao. Kako god da pogledaš, u ovoj drami intimni problemi idu duboko duboko, a svi njeni sudionici odreda su neodgovorni, balavi, nespremni, nepromišljeni i nezreli 
i nezreli, nezreli i nezreli. Ti ljudi nisu zaslužili odgajati djecu, bilo vlastitu bilo usvojenu.
Post je objavljen 18.01.2008. u 19:46 sati.