Danas je umro Bobby Fischer, jedan od najvećih i najkontroverznijih šahista svih vremena.
13. prvak svijeta, iz doba prije računala i šahovskih programa, ekscentrik i genijalac zbog kojeg su generacije zavoljele šah, prvi igrač poslije drugog svjetskog rata koji je prekinuo dominaciju sovjetskih šahista, i prvi igrač koji je popularizirao šah i stavio ga u žižu sportske, i ne samo sportske javnosti.
Kako sam o njemu već nekoliko puta pisao, a da ne kopiram cijeli tekst, za one koji žele pročitati, evo link na jedan stari post: Robert Jamse Fischer.
Iako je tako buran život nemoguće sažeti u nekoliko rečenica, samo nekoliko sitnica koje možda mogu malo približiti svu kompleksnost genija koji je obilježio jednu šahovsku epohu.
Šah je počeo igrati sa 6 godina, a sa 7. godina je postao član šahovskog kluba u Brooklynu.
Nikada nije stekao formalno obrazovanje jer je prekinuo školovanje kako bi igrao šah.
U ranoj mladosti je pokazao iznimne intelektualne sposobnosti, izmjeren mu je IQ 180, a imao je i fascinantnu sposobnost memoriranja podataka. 1970. je u Herceg Novom odigrao brzopotezni turnir nakon kojega je ponovio poteze iz sve 22 partije koje je odigrao! Za one koji ne prate šah, u brzopoteznoj partiji svaki igrač ima ukupno 5 minuta vremena za igranje cijele partije. Nakon turnira, samo su on i Mihail Talj bili u stanu ponoviti sve svoje partije.
1958. godine postao je američki prvak, i zaradio titulu velemajstora FIDE (najmlađi u povijesti).
Bio je opsjednut šahom i tvrdio je da ga zanimaju samo šah i novac. Tek nakon njegove pojave na šahovskoj sceni šahisti su počeli privlačiti medije, a samim tim su počele rasti i nagrade po turnirima.
Njegov meč protiv Borisa Spaskog, opisan u knjizi "Bobby Fischer ide u rat" je bio svakako najpopularniji i najintrigantniji dvoboj u šahovskoj povijesti.
Fischer je pobijedio 12,5-8,5 (7 pobjeda, 11 remija i 3 poraza).
Posljednji meč u Rejkyaviku je bio ujedno i posljednja Fischerova zvanična partija, nakon toga je prestao igrati šah. Organizatori nisu pristali na sve uvjete koje je tražio za odigravanje meča protiv Anatolija Karpova 1975. godine, i Karpov je bez borbe postao svjetski prvak.
Zbog svojih antisemitskih (iako mu je otac bio Židov) i antiameričkih stavova, pogotovo nakon 11. rujna, bio je žestoko kritiziran, a zbog meča koji je sa Borisom Spaskim odigrao na Sv. Stefanu dok je tadašnja Jugoslavija bila pod sankcijama prijetio mu je i zatvor.
Posljednje godine života proveo je na Islandu, zemlji u kojoj je i postao svjetski prvak.
Bez obzira na sve kontroverze koje su ga pratile, bez obzira na političke stavove koji su za svaku osudu, ostaje činjenica da je bio svakako jedan od najvećih šahista svih vremena, po mnogima najveći.
Post je objavljen 18.01.2008. u 17:00 sati.