Život nije fer.
Još 46 dana. Milan - Arsenal. And counting...
Ali zašto bih brojala dane kad ne idem?!
Ne možemo dobiti karte za Arsenalovu tribinu, morali bi biti među njihovim navijačima. Pa ću se rađe odreći tog putovanja i ići na bilo koju utakmicu na kojoj ću moći bezbrižno navijati.
Možda je tako i bolje. Ne moram tražiti posao, mogu i dalje biti švorc. A i ionako ću ih vidjeti za 6mj. U Austriji. Ah, kako volim Austriju... Bog ju blagoslovio.
I to mi je puno veći doživljaj od utakmice. Svaki dan po 2 treninga... Arsenal za doručak, ručak i večeru. Može li bolje od tog?
Nisam opsjednuta Arsenalom. Samo ih fanatično volim.
I lijepo je naaaapokon imati dečka koji voli nogomet, iznenadili bi se kako su takvi rijetki. I čak razumije / poštuje moju zaluđenost Arsenalom, ne smatra me frikušom. Valjda. Je da bi bilo bolje da i on navija za njih (a ne za glupi Milan. Da, da, napisala sam GLUPI Milan), ali eto, ne može sve biti savršeno.
A osim te velike mane (navijanja za Milan) - stvarno je savršen. Sve te pozitivne strane i pokoja mušica čine ga savršenim. Nebi bio savršen da si savršen, if you know what I mean... Uglavnom, spetljah se. Volim te, ništa drugo nije bitno.
Post je objavljen 18.01.2008. u 17:41 sati.