Zašto se prošlost mora odraziti u sadašnjosti?
Zašto me ne pusti da živim sretno,
da se ponovo smijem bez vraćanja natrag?
Zašto me koči u novim potezima?
Njegovi postupci oduzeli su mi hrabrost,
samopouzdanje,
zbog čega se sada bojim...
bojim se savršenom biću otvoriti srce
jer me strah da je isti kao on...
Da će se samo poigravati samnom,
da neće shvaćati iskrenost mojih osjećaja
i da će samo vidjeti distanciranost
koja mi trenutno ne dozvoljava da mu se približim...
Zašto ne mogu živjeti SVOJ život,
bez njegove siluete pored glave,
bez njegovih glupih razloga za ljubomoru
kad je ionako sve gotovo...
Zašto mi ne dozvoljava da se smijem,
da uživam u svom životu...
Zašto je njegova zadaća onemogućiti
da u ovom jebenom životu budem sretna??
A on toga nije svjestan,
toga da me guši!
On, njegovo ponoašanje,
naša prošlost...
A samo se želim osloboditi, želim disati lako...
Želim da nestane iz moga života,
želim izbrisati svaki njegov trag.
Jer ako ovako nastavi ...
Mene će ubiti...
A tako divna osoba sada ispašta zbog toga...
Jer ja u svima vidim njega,
njegove sebične postupke i njegovu prijevaru,
i zbog toga me strah ponovo se vezati za ikoga
jer patnju više ne želim u životu...
Ta divna osoba...
tako je drugačija...
sve je nekako drugačije... nježnije...
Njegovi pogledi, osmijeh, zagrljaji i poljupci...
sve je osjećajnije..
I kad sam s njim vrijeme mi nije važno...
Ali kada se rastanemo opet počinje ista priča...
Mene je strah...
da je isti kao i on, kao moja prošlost...
I užasno mi je teško, ne znam što da radim...
Samo znam da moja prošlost mora ostati tamo gdje je,
moram izbaciti svaki trag iz sebe.
Jer ovako...
ja tonem sve dublje i dublje....
Post je objavljen 18.01.2008. u 14:51 sati.