sto zivot nosi..
trudim se, ne zamarati s tim..
come what may..
ne treba se zamarati s necim sto bi moglo biti…kad dodje bit ce vremena za to..
zaista ne znam, no moze se promijeniti u 24 sata…
to me oduvijek fascinira…
no..kako se nositi s tim promjenama je ono sto ostaje kao pitanja bez odgovora. Ponekad je najjednostavnije ici – ono dan za danom..A, sto ako su ti dani pitanje zivotnih odluka.. Kad zapravo odrastemo i postanemo spremni, veliki i odlucni..E tu se malo gubim..Mastas o nekim stvarima cijeli zivot..i onda kad se nadjes na raskrizju zivota.. Sto, kako dalje..hm..ne znam, ne mogu, nisam spremna.. Je li vrijeme sve sto nam treba, ili trebamo ocvrsnuti, odluciti i stati iza toga, ma kakva god odluka bila.
odluke tako teske za nesto tako slatko, lijepo...Lijepo, za nevjerovati...
These are the days of the open hand
They will not be the last
Look around now
These are the days of the beggars and the choosers
The rich declare themselves poor
And most of us are not sure
If we have too much
But we’ll take our chances
And its hard to love, there’s so much to hate
Hanging on to hope
When there is no hope to speak of
And the wounded skies above say it’s much, much too late
Well maybe we should all be praying for time
Post je objavljen 18.01.2008. u 13:47 sati.