Opet tuzna i razocarana uzme citati neki magazin,naidje na horoskop i sama sebi kaze"da vidimo ima li kakve nade "-jer su jarci u vjecitom trazenju srece.Dobit cete posao dva dana nakon poziva vama drage osobe,ha, ha ko ce nju zvati za posao?,a bilo bi to lijepo.Istog trena pocne mastati kako radi i ,kupuje,svaki dan kuha nesto drugo,svakakve gluposti su joj padale na pamet.Misli joj prekine zvono telefona,nestade raskos slika ,ma ko joj kvari mastu?
Zvala ju je poznanica iz rc,uvijek ju je rado cula i vidjela.Kratko su se poznavale ,bila joj je jako draga,postena i vrijedna zenica sa njom se bas znala ispricati.Nakon uobicajenog kako si sto ima novoga,upita je da li bi radila?sto, kako gdje,-dodji sutra u kafic i upoznacu te sa ljudima kojima treba radnica,odmah sam se tebe sjetila rece u jednom dahu-dogovoreno ,vidimo se.
Vidi ti mog horoskopa,valjda cu proci razgovor,bila je sva ushicena i sretna kao malo dijete.Razgovor je prosao fenomenalno,rekli su joj da sutra odmah dodje u novu zgradu preko puta suda i da udje na velika zuta vrata.to je poslovna zgrada "INTEGRA". Od prvog dana, kad su je uveli u malu cajnu kuhinjicu,uzivala je u svom poslu.Upoznala je krasne ljude koji su je prihvatili i pomogli joj da se snadje.U toj poslovnoj zgradi je bilo oko 20 raznih poduzeca sa mnogo djelatnika..,telefonom je primala narudzbe i u kratkom periodu je znala svakog ponaosob broj lokala,ime,navike,pocela ih je raspoznavati po boji glasa.Nikad nitko nije imao nikakav prigovor na njen rad.Ona je letila dugim hodnicima,trcala stepenicama ne cekajuci lift da nebi netko cekao duze.Tako svaki dan skakala kao brdska koza po tih 5 katova,pravila kave,kupila posudje i prala,pisala racune i naplacivala,javljala se na telefon,pravila narudzbe i inventure.Sve je stizala,dolazila ranije odlazila kasnije.Bila je sretna a,svi ti ljudi od direktora,djelatnika i njihovih gostiju ,zadovoljni.No primijetila je da jedan od direktora ne pozdravlja,na tel.se ne predstavlja.Bilo joj je cudno jer je za to smatrala samo nedostatak kulture,i da se tako ponasao cesto i prema drugima,nije lijepo bilo vidjeti ali to je njegov obraz.Prosle su dvije godine da tu radi,bila je sretna,svaki dan je imala za rucak,svojim momcima je mogla kupiti i pokoji poklon za Bozic ili rodjendan,.nista je nije bolilo,nije bila umorna.Stiglo je 21 stoljece ,ona je jos nosila kazane vesa i prala nad kadom.Nije joj bilo tesko ali,njena djeca to vise nisu mogli gledati.
Najstariji sin je najavio da ce se zeniti,srednji je zavrsavao strojarski fakultet i da bih mogao platiti diplomski zaposlio se u Alfa termu ciji je direktor ujedno bio i clan upravnog odbora zgraade u kojoj je ona radila.,najmladi sin je isao u srednju elektro tehnicku skolu.Tako su za jedan Bozic dogovorili da joj do nove godine (njen rodjendan)kupe ves masinu.Nikad nece zaboraviti taj dan,plakala je od srece,ukljucila masinu ,sjela pored nje i gledala u bubanj kako se okrece,kao njen zivot malo naprijed- malo nazad.
Posao i najava sinovog vjencanja potisnulo je njenu tugu i bol ,razocarenje .nije nigdje izlazila ,uspjesno je izbjegavala susrete koji su mogli uzdrmati njene emocije.
Post je objavljen 18.01.2008. u 10:49 sati.