Posljednji sastanak premijera Ive Sanadera s čelnicima sindikata prilično je iskristalizirao tko je tko na sindikalnoj sceni. Sanader je odlučio da će se osnovati povjerenstvo, a sindikalisti se oduševili i odustali od prosvjeda. Skoro… naime Ana Knežević iz SSSH jedina je ostala pri stavu da će prosvjeda biti, a kako se radi o najvećem sindikatu, Sanaderu nije lako.
Ivo je čitav igrokaz fino osmislio. Osnujemo povjerenstvo. Dok se ono pokrene prođe mjesec dana. Zatim to povjerenstvo mora utvrditi činjenice. To je još par mjeseci. Kad se konačno utvrdi ono što već svi znaju, da rast plaća ne prati rast cijene, ode još par mjeseci. Zatim slijedi predlaganje mjera, usuglašavanje i beskonačni sastanci o tome što je ostvarivo, a što nije… i tu je već otišlo najmanje godinu dana. I sve kockice su posložene, samo jedna fali… za sad.. pristanak najvećeg sindikata da igra kako Ivo kaže.
Posebno je zanimljivo kako su neki čelnici drugih sindikata čak izjavljivali da se prosvjedima ništa ne postiže. Hrvatska je valjda jedina zemlja u Europi u kojoj sindikati potiču radnike na bespogovorni posluh poslodavcima i na dobrovoljni pristanak smanjenja njihovih primanja. Dok u razvijenim zemljama EU sindikati izvedu stotine tisuća ljudi na ulicu da bi ishodili povećanje plaće od 3 - 4%, u Hrvatskoj sindikati ni ne pomišljaju na prosvjed iako je realna radnička plaća pala i za više postotaka od gore navedenih.
Treba li čuditi takvo ponašanje sindikata (izuzev SSSH koji za sad i dalje ustraje na prosvjedima)? Ne treba… javna je tajna da su vođe sindikata na tajnim ili prikrivenim platnim listama vladajućih struktura. Zahvaljujući takvim platnim listama, sindikalna scena gotovo je umrtvljena i pretvorena u logistiku za dobavu svinjskih polovica te organiziranje buvljaka u krugovima tvornica gdje radnici imaju privilegiju kupovine razno raznih predmeta kao što su knjige, deke, plahte, čarape i sl. bez plaćanja PDV-a državi. I svi sretni i zadovoljni.