Marketing
F.R.I.E.N.D.S.?
Off to college
Yes you went away
Straight from highschool
You up and left me
Jučer sam gledala ''Zaboravljeni slučaj'' na RTL-u i takla me ta epizoda. Radi se o djevojci koja je imala najboljeg prijatelja koji joj je bio oslonac od smrti njezine mame. Sve je bilo super dok on nije htio ući u to neko bratsvo( znate već kak to Amerikanci imaju). Izbjegavao je svoju frendicu zato jer je bila punašnija od ostalih cura i zato što je htio biti prihvaćen u tom bratsvu. Ali onda je ona bila pozvana na isti tulum ko i on. Tamo su ponizili nju i njene prijateljice. Ali njezin prijtelj je ostao uz nju. Tješio ju je i ispričavao se jer da je znao, ne bi joj dao da dođe. Podmednut je požar. Vođa bratstva zaključao ju je u jednu sobu i ona se počela gušiti. Prijatelj je pokušao razvaliti vrata ali nije uspio. Došao je do prozora s vanjske strane kuće, ali bile su željezne rešetke i ona nije mogla van. Davao joj je nadu, bio je uz nju. Ugušila se ugljikovim monoksidom, ali imala je prijatelja koji ju je pokušao spasiti koji je bio uz nju.
Meni se nije dogodilo ništa slično, nego je mene više zainteresiralo to prijateljstvo. Zato sam i napisala ove stihove gore iz pjesme I miss you od Aalyah. Imam puno prijatelja i dobra sam si sa svima. To me jako veseli zato što znam na kog mogu računati kada mi je teško. Al ipak u tom društvu postoje neke osobe s kojima sam si bliža. Što se tiče ženskog dijela, mislim da bolje frendice nisam mogla nać
i ko da ih je sam Bog poslaoi zato sam mu jako zahvalna. Što se tiče muškog dijela.... I prije nego što je naše društvo postalo ekipa bila sam dobra s jednim dečkom od kad sam krenula u srednju. On je ... pa... ne znam kako bi ga opisala.. jako poseban. Ima nešto u njemu... ne mogu to opisati...al on meni nečim zrači.. ne znam kako da se izrazim. Voljela sam pričati s njim, zabavan mi je, uvijek je bio tu za mene kad sam nešto trebala, što god sam htjela posudio mi je, imala sam povjerenja u njega da mogu reć što mislim. A sad.... promijenio se dosta. Nisam jedina koja to misli. Više ne pričamo kao prije, vidimo se jedino subotom kad izađemo van a i onda smo si na bok bok. Ne znam što se dogodilo... Od kad sam se vratila s mora sve je drukčije. Možda je stvar u meni. Možda sam ja kriva za to. 
Možda nema povjerenja u mene, antipatična sam, previše šutim, smetam.... Ne znam... Samo znam da mi je žao što je tako....
Jučer su prošla 3 mjeseca otkako je anđeo otišao...
Iako ga nema nadu mi daju njegove pjesme a i predivni ljudi koje sam upoznala na jednom forumu. Stvarno im veliko hvala. Zlatni su!
Post je objavljen 17.01.2008. u 22:59 sati.