...šta da kažem...prvo ću objasnit naslov,On tu pjesmu obožava,može se raplakat na nju,a ja sam još gora kad ju čujem..jer sjetim se,a sjećanja bole me...opet priča ista?!?...sama sebi uništavam život...sinoć je došao s Lylom kod mene kući...zabavljali smo se kao da smo najbolji prijatelji oduvijek i kao da ćemo to zauvijek ostati...a ništa se neće vratiti na staro,kao nekada kad smo bili stvarno najbolji,kad sam mu mogla reći sve,kad me slušao,vjerovao mi..samo sam glumila cijelu večer,bacala neke jadne spike,i trudila se da ga ne pogledam u oči...zezali smo ljude na msn-u i sad mi se onaj 'frend' zbog svih sranja koje je On napisao ljuti i nije mu lako,jer je pisalo svašta..i on bi sad mogao reći njegovoj 'dragoj' da je On bio kod mene sinoć...život bi mi tad bio još sjebaniji nego sad...ali nadam se da neće,još u to vjerujem...i malo smo pili i šalili se...onda se Layla pokupila kući jer su je njeni zvali..a On,ostao je...nisam ga ni pitala da li želi,jednostavno je ostao...i sjedili smo u mojoj sobi sami,pred kompom,slušali neke pjesmice,progovorili nekoliko riječi,samo nekoliko...i on se samo odjednom izvalio na moj krevet i rekao da će malo odspavat,ja ostala začuđena totalno,i dobro upalim ja samo lampu,ugasim svjetlo i sjednem pred komp...i ne znam što mi je odjednom bilo..otišla sam do njega i rekla mu da se makne s moje strane kreveta jer ja kao uvijek spavam na desnoj...i čovjek mi kaže da neće,da imam mjesta i na desnoj kod njega(imam veeeliki krevet)...počeli smo se zezati,gađati jastucima,škakiljati..sve me to vratilo u prošlost,u one dane kad sam bila nasmijana s pravim razlogom,kad sam mogla sve...nastavili smo se svađati oko te desne strane,ja nam sastavila listu lijepih pjesmica,smanjila malo ton i skočila na njega...on mi rekao da sam napokon pogodila gdje treba ležati..i smijali smo se jedno drugome...onda se jednostavno opet dogodilo...i odjednom tvoje usne ponovo...šaptali smo jedno drugom riječi onih pjesama koje su svirale,čvrsto se zagrlili i nije me puštao...tad je 'ofkors' počela zivkati njegova 'ljubav',ja popizdila,ali naravno nisam mu to pokazala,i tad se on odjednom ustao iz kreveta i isključio mob...vratio se do mene i opet me počeo škakljati,ja se cerekala kao što već dugo nisam,onak od srca...i naravno neću sad prepričavati sve 'prljave' detalje =)..samo bila sma sretna,na neki svoj glupi način,ali on je bio pored mene,baš onako kao što sam sanjala svo ovo vrijeme...na par minuta smo zaspali čvrsto zagrljeni,jedva sam disala,ali bilo mi je svejedno,da sam umrla tog trena,umrla bih s osmijehom...i kretao je kući milijun puta,krene,pa stane i onda se vrati do mene i kaže mi da me ne može ostavit tek tako i otići...gledala sam ga u oči,i činio se iskren jer njegove oči ne znaju da lažu...ali duboko u sebi sam znala koliko laže,kako jebeno laže,jer me uvijek ostavi samu nakon svega,tako hladno i bez pozdrava...izgleda da mu je Lyla rekla za moje 'rezanje'..nije me imao snage pitati,ali stalno je tražio slike na mom mobu i pitao da li ima tamo nešto za njega,nešto namjenjeno samo njemu...milijun puta sam sakrila pogled i lagala da nema,pravila se luda...a Layla je vidjela fotku njegovog imena na mom mobu i rekla mu za to,sigurno...nije ju našao,i bolje,jer ja ne bi imala snage objasniti mu zašto,a on uvijek traži neka opravdanja za sve...znala sam da se 'odsutra' opet ne poznajemo,da smo dvoje ljudi koji se nikada nisu sreli,vidjeli,nikada upoznali,znala sam da sutra opet odlazi njoj...koliko ja god tvrdila da mi je svejedno,da sam na to navikla,nije mi lako,to me svaki dan slama i skrivam suze sama od sebe...ali nema kajanja,to sam si obećala,napravila sma što sam htjela i drago mi je zbog toga jer sve bilo kao nekad kad između nas nije bilo toliko laži,prevara,toliko izgubljenog vremena...i oko pola 3 napokon je stvarno odlučio da ide kući...otišla sam s njim do pola puta,kao da ne ide sam...stali nasred ulice i poljubili se jednom za kraj...mrzim kad mi kaže da se okrenem prva,da on nikada ne odlazi prvi,i onda se pitam kako to ima snage meni reći,odakle mu samo hrabrost...i otišla sam prva,kao i uvijek i nisam se okretala,samo sam pokušavala natjerati sebe da hodam što brže,da putem zaboravim,nadala se da ću se svaki trenutak probuditi iz tog sna,jer koliko god mi je bilo lijepo,zapravo savršeno,cijel svijet je bio naš,nisam htjela još jednom doživjeti to da je otišao i nemam pojma kad će mi se javiti i da li će više ikad vratiti...tako me lagano ubija,i uživa u tome...uživaj dok možeš,dok postojim tu za tebe,dok pamet jednom ne uvjeri srce da to nije dobro za mene...bila sam na pola puta kad mi je poslao sms,poznio me za laku noć i rekao da se čujemo kad sljedeći put bude fešta kod mene...znala sam da 'nećemo trajati',na to je pamet navikla,a srce,ono nikad neće...pitala sam ga zar se tek tad čujemo?..poslušali smo tu večer milijun puta pjesmu 'Ne ide',jer ju oboje obožavamo...odgovorio mi je:"Pa ti znaš da NE IDE kad ovako inače pričamo:) zato pozz"..boljele su me te riječi,povrijedile me,nakon svega on opet može biti isti,hladan,ne znam kad glumi kad je u mojoj blizini ili kad se makne jer to su dvije različite osobe,on jebeno glumi...i odgovorila sam mu da znam da NE IDE i pozdravila ga..nisam mogla spavati,još jedna noć bez sna zbog budale kojoj ja vjerujem,zbog idiota kojeg volim...a ne vjeruje srce pameti...opet sam ostavila cijel svijet postrani zbog njega,i nije mi žao,samo ne mogu podnjeti ovo vrijeme kad ne znam ništa,zapravo znam da sam mu sad u međuvremenu nitko i ništa...uvijek sam samo to i bila...ležala sam u krevetu i prisjećala se svih njegovih riječi i razmišljala u što da vjerujem jer je previše toga rekao...sjetila sam se da kad je počela svirati pjesma 'Nisam sumnjala',na prve taktove mi se približio i prošaptao:"Ponekad poželiš da si samo lutka,koju sam voljeo dok nije pukla,kad slomim te,ti ne plačeš.."u tom trenutku nisam obračala toliku pozornost na to,kao samo je malo iskrivio riječi,tek sam tad,ležeći sama u krevetu u kojem je do prije nekoliko minuta bio on,shvatila što je time rekao...da ću ja uvijek biti samo lutka kojom će se igrati kad se sjeti,kad ga pukne neko ludilo,i valjada sam ga uvjerila,time što sam sve ovo izdržala,da sam toliko jaka,da ja ne plačem..e kad bi znao koliko sam ja noći ležala sama u tom krevetu,jadna,oko mene samo tišina i moje suze...suze kojima se svo vrijeme pitam zašto meni ne ide,zašto je moj cijeli svijet morao srušiti netko tko me izdao,kome do mene nije stalo...a ja mu dajem cijelu sebe,a od njega dobivam mrvice koje nisu vrijedne svega ovoga...sad maloprije smo se čuli,provjeravo je jesam rekla onom 'frendu' da ga je on zjb da ne bi slučajno Ona saznala...naravno da mu nisam rekla,opet sam sve to svalila na svoja leđa,samo ne znam da li mogu toliko podnjeti,,ne znam koliko ću još izdržati...i rekao mi je da mi se na tome zahvaljuje i ono jebeno 'doviđenja:)' ne znam šta mu ono znači svaki put...mene jedna njegova najobičnija riječ može uništiti,natjerati na svašta...više ne znam što si radim...to više ne može tako,a ja i dalje vjerujem u bolje,a to ne postoji,previše sam se puta uvjerila da s njim bolje ne postoji....a znam da ću opet u ponedjeljak kad mi mama bude dežurna ja popustit i zvati ga i on će doći kao svaki put i opet ću ponoviti sve,jer treba mi bar malo,ako ne ljubav,onda milostinja...a sad idi lepi moj i obiđi jedan krug,imaj svaku koju možeš,ali znam da ćeš se opet odlučiti za nju...
...moje riječi više ne znače ništa,ni suze,ni molitve moje tebi ne vrijede kao njene,a u zadnje vrijeme prečesto tražiš u mojim usnama sebe...
Post je objavljen 17.01.2008. u 20:12 sati.