slušam ovu jednu pjesmu... i samo što mi ne idu suze... ma postajem prokleti emač...
ah... sama si si kriva...
za ovo nisam... samo sam emocionalna... ajme... slamam se
što je bilo...
opet i opet, u krug i opet
hm... to se zove mišja utrka...
ne, to je život...
ne! život nije takav...
upravo tako, nije... ali to ja životom zovem...
sama si si kriva, sama si to stvorila... tu beznad...
znam. drugima sam dopustila da to stvore, a ja sam stajala i mirno gledala...
nije tako... ti si ju stvorila, a drugi su mirno gledali... kako ti mogu pomoći...
nikako... samo budi tu i slušaj moje jecaje koji odzvanjaju od zidova moje svijeti
možda zvučim okrutno... ali...
ne, ne zvučiš okrutno... samo istinu progovaraš... samo istinu vidiš...
_______________________________
tako izgleda moj razgovor sa mojom sviješću... onom koja progovara o meni...
hm... ima ih još... često razgovaram s njima... svaka jedan dio mene...
stoje, podupiru... jesu... one čine mene...
skrivaju me... štite me pod svojim skutama, brane od sjena svijeta i mračnih snova koji me progone...
hvala im... hvala mojoj svijesti... tj. njima...
hvala mojim anđelim...
moji anđeli
iznad ste mene,
gledate dolje.
vidite suze ,moje
uzdate nade svoje.
hrane dušu vaše suze,
prah s krila
i riječ poneka mila.
ne dajte me mraku
čuvajte me molim
ja zbog vas postojim
otirete mi bol svaku…
vičem noći riječi prazne
vama sričem hvale razne
jer cijelite mi rane,
glasnici ste sreće i nade.
Post je objavljen 17.01.2008. u 18:21 sati.