Ljudski kapital, ljudski resursi, ljudski potencijali samo su jedna skupina pojmova koja je ušla u svakodnevni rječnik političara, ekonomista, ali i običnih ljudi okupacijom Hrvatske od strane neoliberalnog kapitalizma. Dogme neoliberalnog kapitalizma tako su sve prisutnije u našem diskursu. Kada se tome pridoda skorojevićki i vampirsko-kleptomanski mentalitet naše kapitalističke klase te crtice s power point prezentacija kvazimenadžerskih škola i još koji štreber ili štreberica s ekonomskog fakulteta dođe se do zapanjujeće blesavog sustava koji je u sebi objedinio ljudsku glupost, negativno nasljeđe socijalizma i surovost neoliberalnog kapitalizma. Gotovo je groteska slušati propovijedi mlađahnih menadžerčića, tih nositelja neoliberalnog diskursa u Hrvatskoj.
Posebno me tu smeta pojam ljudski kapital. Što bi to oni podrazumijevali pod time: Valjda ukupne fizičke, psihičke i moralne karakteristike osobe koje se daju iskoristiti na kapitalističkom tržištu. Vulgarno je u tom spoju dvaju pojmova što potpuno pretpostavljaju podređivanje kompletne životne energije mjerama onoga što nazivaju tržište. Tako su valjane samo one ljudske osobine koje se mogu dobro prodati na tržištu. Kapital, koji je sam u svojoj biti krut, hladan i bešćutan, koji milijarde ljudi ostavlja u bijedi, gladi i neznanju nema u sebi ništa ljudsko, već naprotiv, on je zvijer, a pojam ljudski kapital skupa sa svima onima koji ga tako zdušno naglašavaju neprijatelji su ljudske slobode.
Oni koji radnu snagu zovu ljudskim kapitalom do samog kraja nas žele uvjeriti da svatko svojom osobom i načinom života (obrazovanje, navike, zalaganje) može i mora sebe promišljati kao kapital i funkcionirati kao kapitalističko poduzeće. Tako stvaraju i iluziju da je svatko sam kriv za svoju nevolju i sasvim opravdanim smatraju goleme nejednakosti.
Ideologija je prisutna: Ako je svatko poduzetnik za sebe i tako onda snažan pojedinac posjeduje velik ljudski kapital, koji može biti snažniji od financijskog kapitala, odnos između rada i kapitala nije nepravedan i izrabljivački, već potpuno ravnopravan odnos gdje čak radnik ima veće mogućnosti ucjene. Naravno, ignoriraju se gole činjenice, kao naprimjer politika plaća, cijena i kredita, monopoli, sudovi, međunarodne institucije...
Može se zaključiti da su pojmovi koji su toliko dragi agencijama za zapošljavanje i njihovim klijentima, kao i svakome onome tko posjeduje velik ljudski kapital po mjerilima neoliberalizma, tipična kapitalistička proizvodnja svijesti koja sa visokorazvijenim kapitalizmom i sama prelazi u takvu fazu. Naglašavanje prijeke potrebe ''ulaganja u sebe'', ''cjeloživotnog učenja'' u okolnostima gdje vlasnička struktura sredstava za proizvodnju koja je stečena surovom pljačkom ostaje nepromijenjena, a golemi viškovi vrijednosti odlaze u privatnu potrošnju o kojoj ćemo gledati na RTLovim emisijama o bogatima i slavnima, jednim od glavnih proizvođača svijesti u kapitalističkoj Hrvatskoj.
Građani Hrvatske- prvo su nas opljačkali, a sada bi nas htjeli pretvoriti u ljudski kapital, u beživotnu masu koja svu svoju fizičku, psihičku i ljudsku energiju usmjerava tome da njima služi. Nedajmo se, ako se već moramo pokoriti da bi preživjeli, zadržimo slobodu u glavi i vjerujmo u bolja vremena.
Post je objavljen 17.01.2008. u 16:01 sati.