Marketing
dnevnik
Potaknuta MENDULINIM zadnjim postom o pisanju dnevnika, dio komentara koji sam ostavila kod nje, zalijepila sam i kod sebe.
Prije nekoliko godina bespovratno sam uništila sve svoje dnevnike. Pisala sam ih od zaista ranih dana i čitajući ih ponovo, osjetila sam opet istu tjeskobu koja me pratila kroz djetinjstvo. Razmišljala sam možda ostaviti ih svojoj kćeri i jednog dana, kad još malo poodraste, dati joj ih na čitanje kako bi vidjela što znači mučno djetinjstvo i da, iako dijete razvedenih roditelja, ima itekakvu sreću u životu... No, spašavajući u tom trenutku sebe, sve sam ih izgorjela...
Koliko god su mi nekada dnevnici služili kao mutavi terapeut, zahvalni slušač u svijetu straha i koprcanja u nemogućnosti boljeg izbora, i iako sada sa osjećajem kako sam nadrasla i nadišla taj, ponekad tako tuđi život, toliko sam u odrasloj dobi, čitajući ih, opet proživljavala ono što sam živjela. Zapravo, moje tijelo bi počelo doživljavati reakcije na pročitano ikao znam kako je sve to daleko iza mene. Nevjerojatno kako životna i dobna zrelost nikad nije uspjela očistiti uglove i vrata kaveza za mnom potpuno zatvoriti...
Post je objavljen 17.01.2008. u 14:59 sati.