Onog dana kada me zbilja izgubis ostavit cu sva vrata otvorena i pustiti glazbu da glasno svira.
Upamti koje su mi boje oci i miris losiona kojim mazem tijelo. Koju pjesmu pjevusim dok crtam i kojom bojom lakiram nokte kad sam nervozna. Obrati paznju na nacin na koji cijedim vrecicu caja. Na onaj mali pokret ruke dok uzimam pravu olovku. Nemoj zaboraviti kako se smijem dok mi pricas. Nemoj zaboraviti kako sam sretna dok sam tvoja.
Sjeti se kako mazem usne ruzem i koliko zara unosim u svoje slike. Koliko sam lijepa dok hodam bosa i koliko volim spavati na tvojoj strani.
Nikada nemoj zaboraviti da u svakoj mojoj slici je utkan dio moje osobnosti. Maleni komadic osobnosti koji se uvukao i tebi pod kozu i koji je razlog zasto ce u tebi uvijek biti mene.
I zato onog dana kada me zbilja izgubis, ostavit cu sva vrata otvorena i pustiti glazbu da glasno svira.
Post je objavljen 17.01.2008. u 14:48 sati.