Kroz prethodne postove opisano je ono što smo imali i još uvijek imamo. Pritom treba naglasiti kako je današnja prespektiva HRZ-a najmračnija do sad, uz potpuni izostanak političkog interesa za rješavanje problema. Glavna poruka koju Sanader stalno odašilje narodu je - na korak smo od NATO-a, a kad jednom uđemo, NATO će nas braniti. Međutim, pritom nam ne otkriva stvarnu cijenu ulaska u NATO. Tijekom najžešćeg perioda Domovinskog rata, RH je po vojniku izdvajala oko 230 USD. Danas se po vojniku izdvaja 120 USD, a nakon ulaska u NATO to će porasti na 420 USD. Znači ulaskom u NATO naši troškovi obrane neće se smanjiti, već upravo suprotno. S time da više nećemo plaćati samo svog vojnika, već ćemo uplaćivati i u zajedničku kasu NATO-a. Koji će nam pritom "sugerirati" koje vlastite snage trebamo razvijati u sklopu zajedničkih NATO snaga. Pritom jasno govoreći što ne trebamo imati, poput recimo podmorničara, pilota-lovaca i svega onoga što nam omogućava vojnu i tehničku neovisnost. Sugerirajući i koje njihove oružne sustave moramo kupiti. Čime će nas vrlo brzo dovesti u stanje potpune ovisnosti, u kojem ćemo biti prisiljeni drugima plaćati za zaštitu vlastitog. Poput naših susjeda Slovenaca, koji od 2004. plaćaju 1,5 milijuna USD godišnje Talijanima, za samo jedan dežurni par lovaca F-16 u ZB Cervia, koji su rezervirani za "zaštitu" Slovenskog zračnog prostora. Koji je usput budi rečeno toliki, da cijeli predstavlja prilaz za slijetanje na Pleso.
Zbog svega toga u Hrvatskoj ne smije i neće biti raspisivanja referenduma za NATO. Narod jest glup, ali bolje ne riskirati. Pogotovo jer narod pamti sve ono što su NATO i EU učinili za nas u periodu od 1991 do 1995. A to je ništa. Dok je Sander tukao magisterij i prvu liniju obrane - Beč. Zato jadan i ne može znati da ni te 1995. ne bi bilo ništa, da Clinton nije želio spriječiti novu Srebrenicu u Cazinskoj krajini. Pa je Hrvate pustio s lanca da oslobode svoj okupirani teritorij i spoje se sa snagama 5. korpusa Armije BiH u Bihaću. Naravno, čim smo se oslobodili nastupila je demobilizacija. Po poznatom HDZ-ovskom modelu, koji je ratnim političarima-generalima bez vojne izobrazbe, dozvoljavao gaženje struke i slaganje nakaradnih novih ustroja. Pa je umjesto smanjivanja vojske po stručnom principu, nastupilo smanjivanje vojske po rodijačkom modelu. Što je značilo da su prvi ginuli upravo najstručniji i tehnički najizobraženiji kadrovi. Kao što su piloti i tehničari. Plaće koje nisu rasle od 1995, cijeloj vojsci su uvećane početkom 2003. godine, ali pilotima su pritom smanjene. Ništa se nije promijenilo ni sa "bijelim štrajkovima" koji su uslijedili, ni sa podizanjem tužbi zbog protuzakonitog smanjenja letačkog dodatka. Nakon toga, Sabor mijenja samo jednu formulaciju u Zakonu o službi u OSRH i time riješava problem. Izračun letačkog od tada se ne računa iz osnovne plaće, već iz osnovice za izračun osnovne plaće. A druga tužba iz tog vremena, za neplaćeni prekovremeni rad, u kojoj sudjeluje čak 190 pilota i dan danas je u postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu...
Cijeli tekst pročitajte na 012station.bloger.hr
Post je objavljen 17.01.2008. u 09:39 sati.