Obrana pješačke bojne – Blatno jezero (Balaton) 1945. (drugi dio)
Dakle, na području između Blatnog i Velenckog jezera, njemačka Armijska grupacija 'Jug', pokušava popraviti svoju taktičku situaciju i poduzima napadna djelovanja protiv sovjetskih postrojbi iz sastava sovjetskog 3. ukrajinskog fronta. Napad je počeo 6. ožujka 1945., a nakon dva dana napornih borbi, njemačke postrojbe uspjele su se ukliniti u desno krilo obrane sovjetskog 30. pješačkog korpusa 26. armije na oko 4 km dubine. U namjeri da se zaustavi daljnji prodor njemačkih postrojbi zapovjednik sovjetskog 30. korpusa odlučuje u borbu uključiti svoju pričuvu, a u pričuvi korpusa bila je 104. gardijska pješačka pukovnija. Zadaća 104. gardijske pješačke pukovnije bila je da tijekom noći 8. ožujka zauzme obrambene položaje na crti kota 159. – vinograd – željeznički kolodvor Šarkerestur. U nastavku Athumanunh se spušta na 1. bojnu 104. gardijske pješačke pukovnije o kojoj će i napisati nešto. Dakle, 1. gardijska pješačka bojna kojom zapovijeda bojnik Lapšin imala je zadaću zauzeti dio crte obrane 104. gardijske pješačke pukovnije i to na crti kota 159. – vinograd – bezimena kota (manje uzvišenje). Već prije na ovom području inženjerci korpusa izradili su dva rova punog profila koji su bili povezani kretnicama, a u topografskom pogledu ovo je tenkoprohodno zemljište. Bojna je ustrojena od tri gardijske pješačke satnije koje imaju po 80 gardista, strojničku satniju i minobacačku satniju, a ukupno to je 305 gardista. Naoružanje bojne je 3 minobacača 82 mm, 6 puškostrojnica i 3 strojnice. Postrojbe ojačanja bile su mu topnički divizijun koji je postavio tri PT topa 76 mm za direktno gađanje tenkova, te ukopana dva tenka kao vatrene točke za gađanje tenkova. Bojna se posložila sa sve tri satnije u jednu crtu. Satnije su u pričuvi ostavile po jednu desetinu, a bojna vod sa strojnicom. Zapovjedno mjesto zapovjednika bojne bilo je u drugoj crti rovova na oko 250 metara od prednjeg kraja obrane bojne. Na ZM nalazio se i zapovjednik topničkog divizijuna. U trenutku kada su postrojbe bojne krenule zaposjesti svoje obrambene položaje iznenada su se pojavila dva njemačka tenka u pratnji voda automatičara, te su oni upali u prvi rov i zauzeli ga. Ovime je sada nastalo oko 700 metara odvojenosti od desnog susjeda i to još u vlastitom rovu. Svi pokušaji gardista da izbace protivnika iz svog rova propali su. Ujutro u 0530 nakon jake topničke priprave na crtu obrane 1. gardijske pješačke bojne napalo je 12 tenkova uz potporu njemačke pješačke bojne iz sastava 2. SS tenkovske divizije. Tenkovi su pokušali zaobići obranu bojne po desnom krilu koje su držali njihovi automatičari, ali kako je pješaštvo na samo 150 metara od rovova prisiljeno potražiti zaklone stali su i njemački tenkovi. U 0700 napad je obnovljen, a glavni napor bio je na spoju 1. i 2. gardijske pješačke satnije. Borbe su potrajale do 1130 kada je njemačko pješaštvo opet prisiljeno stati na 200 m od rova gdje su se sada njemački pješaci počeli ukopavati. U 1200 započeo je treći napad u kojem su 2 njemačka tenka uz potporu pješačke satnije pokušavala opet zaobići obranu sovjetske 3. gardijske pješačke satnije, ali ni taj manevar nije uspio. U 1330 nakon izuzetno snažne topničke priprave njemačke postrojbe poduzimaju četvrti napad. Borbe su potrajale sve do pada mraka, a uz gubitak nekoliko tenkova njemačko pješaštvo donekle je uspjelo u svom naumu, jer je zauzet manji dio rova koji je branila sovjetska 3. gardijska pješačka satnija. U zoru 9. ožujka sovjetska 2. i 3. gardijska pješačka satnija krenule su u protunapad nakon snažnog topničkog udara po njemačkim postrojbama u namjeri da izbace njemačke vojnike iz svojih rovova. Razvile su se dugotrajne i naporne borbe koje su potrajale opet do pada mraka kada su njemački vojnici opet bili vraćeni na oko 100 m ispred sovjetskih rovova. Tijekom 9. ožujka vodile su se cjelodnevne borbe na području desnog susjeda 1. gardijske pješačke bojne i tu su njemačke postrojbe uspjele odbaciti sovjetske vojnike, te su zauzele kotu 159. Padom kote 159. pogoršana je taktička situacija i 1. gardijske pješačke bojne, jer joj je sada pozadina potpuno otkrivena i nebranjena. Zapovjednik 1. gardijske pješačke bojne odmah je zapovjedio 1. gardijskoj pješačkoj satniji da okrene svoje čelo i brani pozadinu bojne. Ujutro 10. ožujka njemačke postrojbe šest puta pokušale su udariti u pozadinu bojne, a u 1700 sedmi put poduzeli su napad s 30 tenkova i bojnom pješaštva iz sastava njemačke 44. pješačke divizije. Sovjetska 1. gardijska pješačka bojna ovaj puta nije mogla zadržati daleko brojčano nadmoćnijeg protivnika i morala se povući na pričuvne obrambene položaje zapadno od salaša Jakob gdje je organizirana nova crta obrane.
Post je objavljen 16.01.2008. u 19:19 sati.