koji naslovxD ugl...
"nijedan nije ti bio ni blizu niti će tko...a ja sam svakim otišla predaleko...al nestigneš nigdje kada te slome i sruše ti sve..."
naglašeni dio je istinit....
uvijek ista priča...uvjek uvjek uvjek. volim ga... i nemogu bez njega...a opet... ponekad toliko patim zbog njega... mislim... dali mi to radi namjerno?i usput...samo se nadam da neće više odlučivati što je najbolje za mene, i jel mi bolje bez njega ili s njim. da mi je bolje bez njega ostavila bi ga...ali ja nemogu bez njega... čime sam to zaslužila? trudim se... po pitanju svega... želim da nam bude što bolje... želim zauvjek biti... samo njegova? ali... problem nije u tome... problem je u tome što sam ja sebična. želim ga samo za sebe... a on...želi i druge. mislim..."lijepo" rečeno. neznam više šta još mogu napraviti za nas... trudim se... možda je ipak u meni problem? možda jednostavno ne zaslužujem nekog poput njega... al... svejedno...volim ga.voli li on mene? možda... možda da. možda samo... nemože... neznam... voljela bi...neznam...ma neznam. samo tražim opravdanje za njegove postupke.... oprostila sam njemu...(jesam li?) ali hoću li ikada sebi? i kao i uvjek. ne krivim njega. tj ne krivim samo njega. ali... krivim sebe više nego njega... da sam ja onakva kakvu on želi... to se nebi dogodilo... treba nešto više... nešto što mu ja nemogu pružit...mislim razumijem to...ali nemogu se pomiriti s time...
voljela bi da sam ja njemu sve...baš kao što je i on meni... i voljela bi da mogu biti baš onakva kakvu me on želi... i voljela bi da mogu ispuniti sva njegova očekivanja... voljela bi da mogu napraviti sve za njega... voljela bi biti sve što on treba i želi... ali nemogu. očito nemogu. i to si nikada neću moći oprostit...
Post je objavljen 16.01.2008. u 19:00 sati.