Kako prolaze godine tako prolazi i moj život. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, ubrzanom načinu življenja i ruti kuća-fakultet shvatila sam da se moj život zapravo sastoji od nekoliko dijelova.
Prvi je onaj od rođenja pa do odlaska u osnovnu školu. Razdoblje u kojem sam naučila hodat, govorit, pisat…kada sam se mogla igrat do mile volje u potpunosti nesvjesna kako se ljudi oko mene brzo kreću, a vrijeme nezaustavljivo prolazi. Zahvaljujući jednom profesoru s fakulteta zapravo san shvatila koliko je vrijeme dragocjeno. Sve one minute iz drugog i trećeg dijela života – osnovne i srednje škole – koje su predodređene za to da se kvalitetno obrazujem nisam iskoristila onako kako sam trebala. Bila sam kampanjka koja je kao i većina školaraca učila onda kad je bia neki ispit i smijala se onima koji su dane i noći provodili nad knjigom. Sad shvaćam koliko sam bila glupa kad sam govorila kako su mi matematika, fizika, biologija itd. nepotrebni u životu. I sve te minute koje nisam pravodobno iskoristila za usavršavanje nekih osnovnih stvari mi se danas osvećuju. Sad kad sam na fakultetu upravo zbog tog vremena potraćenog na gledanje televizije, slušanje glazbe, izlazaka, šetnji osjećam da sam u stisci s vremenom jer ima toliko stvari koje moram savladat, a ne mogu jer uvijek negdje zapnem zbog tog što ne mogu povezat neke stvari. Tj. ne sjećam se onog gradiva kojeg bi se trebala sjećat da me neko probudi u ponoć. I je moja novogodišnja odluka iskoristit vrijeme na najbolji mogući način jer ga jednostavno nema previše i nikakvom čarolijom ga ne mogu zaustavit. Ne znači to da ću 24 sata dnevno trošit na učenje, al ono mi je sad primarno. Jer ako se uči kampanjski, već za tjedan dana sve se zaboravi, a sama mogu reć jer sam to zaključila na svom primjeru da neke stvari ostaju dulje u našoj memoriji ako ozbiljno njima pristupimo, u potpunosti svoju koncentraciju i želju da ih savladamo usmjerimo na njih. Samo redovitim radom može se uspjet u životu. Jer koja korist bubanja napamet za samo jedan dan?
I u svemu tome postoji još nešto. Čovjek može bit sretniji ako si priušti skupo putovanje, odjeću s potpisom, najmoderniji automobil, kuću s bazenom…Ali ono što mene stvarno čini sretnom su stvarno sitnice. Današnji dan će mi ostat u sjećanju zato jer sam stjecajem okolnosti došla u kontakt s osobom do koje mi je jako stalo. I znam da će mi nakon što sam shvatila neke stvari život bit bolji. Dobra organizacija je po meni ipak najvažnija. I ono što možete danas ne ostavljajte za sutra jer ćete požalit 100%.
Post je objavljen 16.01.2008. u 17:54 sati.