Dragi,
ne znam kako da započnem ovo pa najbolje sa onim starim, klišejiziranim forama. Volim te, volim najviše na svijetu. Ali ti to već znaš. Znaš jer te s tim davim redovito. Znam, znam, voliš i ti mene. Istina, ti mene daviš malo rjeđe s tim, ali znam da osjećaš. Stalno me pitaš zašto mi je to potrebno ponavljati, ali nesigurna sam, nesigurna u sebe, u tebe, u tvoju ljubav, bojim se čitavog svijeta i jedno obično tvoje "volim te" me čini jakom, spremnom da se borim i sa mnogo jačima od sebe.
Prošli smo mnogo u ovih zadnjih nekoliko godina. I dobrog i lošeg. Ljubili smo se i svađali. Bili jedno uz drugo u sreći i u veselju, ali i tuzi i patnji. Sjećam se kada smo išli na večeru i ti si je plaćao vadeći deblju hrpicu iz džepa. A sjećam se i kada ti je bilo neugodno pitati me da ja platim kavicu jer nisi imao. Ali znaš, meni novac nikada nije bio bitan.
Prisjećam se onih naših trenutaka veselja. Jedan od najljepših je bio kada si se vratio iz Amerike i donio mi onaj veliki Swatchov sat. Nije bio bitan sat, bitno je bilo da si ti i tisućama kilometara daleko, mislio na mene. Davno je to bilo, baš na Valentinovo. Naše prvo Valentinovo. Sjećam se prošlog ljeta i one svadbe kada su nas digli da plešmo valcer sa mladencima, a oboje smo jedva prije i najobičniji dvokorak savladali.
Prisjećam se i onih tužnih. Kada bi bio uz mene kada je umrla do tada najvažnija osoba u mome životu. Sjećam se i kako si plakao kao malo dijete kada si imao problema doma. Tada sam te prvi i jedini put vidjela da plačeš.
Ali ne treba dirati prošlost. Treba je pustiti da spava i shvatiti da su to sve stvari koje su nas zbližile i zbog kojih smo danas to što jesmo. To su oni neki detalji koji povezuju naša dva života i uvijek će ih povezivati, bez obzira kako mi dalje nastavili: zajedno ili svako za sebe. To ćemo uvijek imati.
Treba gledati naprijed, treba gledati u budućnost. Puno je još toga pred nama. Sada nas tek čeka ono veliko. Ova godina, mislim da će biti značajna. Dugo ćemo biti razdvojeni, dulje nego ikada do sada. Biti će to test naše ljubavi. Pokazati će nam da li ovo sve uopće ima smisla.
Ali ne trebamo se zamarati s time. Pustimo stvari da se odvijaju svojim tokom. Važan je samo danas. Znam, rezervirao si za večeras stol u restoranu. I to onom u koji obožavamo ići. Istina, nisi se ni sjetio da je Valentinovo i tek uz malo moje deračine si nazvao restoran. Ali, ništa neobično za tebe. Oduvijek si takav, ali ja te volim cijeloga - i mane i vrline. Kada sam te uzela dobila sam sve.
I samo da znaš, ako mi opet doneseš onu prokletu crvenu ružu, opet ću popizditi, kao svake godine do sada. Ajde molim te probaj zapamtiti da mrzim crvene ruže!
Voli te tvoja,
Jazzie