Oči se utisnu u modro,
amigdala otpusti ukosnice.
Ništa od govora slabina nije u dozrijevanju,
uguravaju se kontekstualni paraziti.
Ibidem, na istom stolu može se naći i ploha,
smislene tvari drva i metala.
smislene riječi kojih nema.
Vrbe uskaču u grane,
s limova pogleda unedogled,
razgranato šipražje misli bez ogledalne tišine.
Papirusno šuštanje sjećanja na osjećaj,
trzaj dana kada se nešto znalo.
Isprekidana crta vremena titra po zgradama,
svjetlost želi proći kroz nju,
koprena me počinje zaklanjati.
Tenzija kliktanja koraka,
iskopat ću slovo JA.
Post je objavljen 16.01.2008. u 07:06 sati.