Marketing
Nema ekologije bez demokracije
Prenosim tekst, koji govori o među vezi dvije glavne vrednote, koje zastupaju zeleni kao politička opcija. Vrednota i načela zelenih međusobno su povezani ne kao strogo hijerarhijski izvedena ideologija ,nego kao mreća međusobno porožimajući i pretapajućih ideja. Jedan od prikaza te mreže su Programska načela Zelene liste, pridružene članice Europske zelene stranke.
Slikicu lijevo preuzeo sam od kolege blogera antiglobalist, kojeg preporučam, iako je sam naziv loš. PČojam "antiglobalizam" skovali su mediji, a njegovi sudionici zovu sebi same "alterglobalistima" ili "pogretom za globalnu pravdu". Globalizirati ne samo tržišnu utakmicu, nego i demoraktsko dogovaranje.
Zelene stranke, nova pojava u političkom spektru zemalja liberalne i socijalne ("zapadne") demokracije, nastale su tijekom 1970-ih godina izranjajući, kao široka koalicija aktivista, idealista i ideologa, iz beskrajno šarolikog svijeta novih društvenih pokreta, novih političkih zahtjeva i osobnih traženja: ekološkog, mirovnog, ženskog, novih duhovnosti, nove ljevice, pokreta za solidarnost sa "trećim svijetom", za šire oblike demokratičnosti i ljudskih prava, za priznanje seksualnih manjina itd. Zbog takvog porijekla, iako se samo malen broj aktivista stvarno odlučio na korak ka stranačkom organiziranju, zeleni su unutar sebe izvanredno raznoliki: spektar svih duginih boja jedan je od naših simbola.
Ono što ih je sve povezalo nije bila samo međusobna potpora zbog činjenica da postavljaju zahtjeve koje tradicionalne političke stranke, društvene elite i vladajući ekonomski i politički sustav nisu mogli ispuniti. Ubrzo se pokazalo da zajedništvo postoji ne samo na nivou akcije, nego i na nivou doživljaja svijeta, osjećaja i mišljenja o svijetu. Pojavljuje se (izranja, samoosvješćuje, artikulira) mreža ideja, načela, senzibiliteta i vrednota (mreža, a ne hijerarhija!), koje čine novi svjetonazor. To je mreža: nema koherentnu logičku strukturu koja bi je činila ideologijom, kakve su karakteristične za klasične političke stranke (liberalizam, nacionalizam, socijalizam idr). Brojni su mislioci i politički aktivisti artikulirali razne elemente novog svjetonazora; teoretičari politike tek pojedine njegove dijelove izdvajaju kao "ideologije", osobito "ekologizam" i "feminizam".
Glavna odlika zelenog svjetonazora je holizam, tj. cjelovitost. "Sve je u prirodi povezano sa svim drugim" jedno je od temeljnih ekoloških (i ekologističkih) načela; vrijedi to i za sve probleme i krize koje obuhvaćaju ekosferu, ljudsko društvo i pojedine osobe. (Drugo je načelo: "Nema besplatnog ručka".) Tako su i sve vrednote i načela (a osobito šest načela, koje naša stranka slijedi) međusobno povezani, proizlaze jedni iz drugih. Pogledajmo povezano ekologije i demokracije.
Od 1960-ih godina, ljudi koji se bave okolišem uviđaju koliko je današnja ekološka kriza duboka, složena i sveobuhvatna. Njeni su korijeni duboki i mnogostruki Da bi se ona prevladala, nisu dovoljne jednostavne mjere; nisu dovoljni apeli na moral, palijativne mjere "zaštite okoliša" niti mali pomaci u "razboritijem" postupanju s otpadom isl. Potrebna je promjena u načinu mišljenja, koju nazivamo ekološka mudrost (upravo: "mudrost", a ne puka "razboritost", koja je pravilo tzv. "zdravog razuma" - a puki zdraviz razum ne zahvaća dubinu krize).
Nije odmah bilo jasno da je tako duboki zahvat potreban. Osnova stvaranja ekološkog pokreta, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, bile su grupe zabrinutih građana, čiji je okoliš bio ugrožen nekim oblikom devastacije. (To se još uvijek događa - ovih dana u Sisku!) Kada su se organizirali i pokušali suprotstaviti, ubrzo su uvidjeli koliko su moćne sile kapitala i politike (poslovnih i političkih elita) s kojima se sukobljavaju. Pokazalo se da su postojeće demokratske institucije nedovoljne da bi se izrazio novi tip interesa, da bi se obranilo od ugroza na koje se ranije nije mislilo.
Predstavnička (parlamentarna) demokracija mora nadopuniti novim oblicima demokratičnosti. Nasuprot "demokraciji" u kojoj odlučuju izabrane elite a građani su pasivni (kao što je nedavno rekao sadašnji gradonačelnik Zagreba: građani izlaze na izbore, izabiru vladare, i nakon toga trebaju šutjeti slijedeće četiri godine), potrebna je Aktivna demokracija. Građani moraju imati mogućnosti sudjelovanja u odlučivanju (participativna demokracija) kroz nove, fleksibilne mehanizma.
Zeleni međutim ne zastaju pri tome: građani, također, moraju biti poticani da takve mogućnosti koriste i stvaraju, da se za njih izbore, da budu aktivni, samopouzdani, prodorni. Građanska pasivnost u interesu je elita svih klasičnih stranaka.
Demokracija je značajna jer je učinkovita: demokratske zemlje u svakom pogledu napreduju bolje od nedemokratskih; ali demokracija je, za zelene, također vrednota sama po sebi.
Post je objavljen 15.01.2008. u 23:28 sati.