Što je hrvatski strateški interes i nacionalni prioritet?
Hrvatska danas obilježava 16. obljetnicu međunarodnog priznanja u spomen na 15. siječnja 1992. kada je našu zemlju međunarodno priznalo 12 tadašnjih članica Europske unije. Međunarodno priznanje dogodilo se u trenutku kada je gotovo trećina Hrvatske bila pod okupacijom jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojba, u jeku žestokog rata, a prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman taj je dan označio danom "koji će zlatnim slovima biti uklesan u sveukupnu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskoga naroda".
Podsjetimo još da je Hrvatsku prvi priznao Island, 19. prosinca 1991. godine, a istoga je dana takvu odluku objavila i Njemačka. Sveta Stolica priznala je Republiku Hrvatsku 13. siječnja, dva dana prije no što su to učinile zemlje EU. Sveta Stolica je priznanje Hrvatske i Slovenije najavila još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom u kojemu se odredila prema slovenskom i hrvatskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem.
Tako glasi vijest koju je lansirala Hina, a doslovce ju je jedino NOVI LIST objavio i na portalu i u tiskanom izdanju (za što zaslužuje čestitku).
Ostali hrvatski tzv. veliki novinski mediji gotovo da su ovaj spomen-dan prešutjeli. VEČERNJI LIST je o tome važnom danu donio samo u novinama na 2. stranici vrlo malu vijest (skraćenu Hininu = hinjena važnost!). JUTARNJI LIST - nigdje ništa, VJESNIK - tek malu vijest na 3. stranici, a SLOBODNA DALMACIJA je tu "formalnost odradila" tek jednom rečenicom na 5. stranici i to na crnoj podlozi!
Dakle, možemo ponoviti poslovično pitanje: PREDSJEDNIČE, ŠTO JE OSTALO OD ZLATNIH SLOVA?!
Evo što je ostalo. Većina je novina danas – na 16. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske – veliku pozornost posvetila – PROSTITUCIJI ili novom školskom programu radnoga naslova – SEKS U ŠKOLI, kao da je riječ o doista nacionalnim prioritetima i stateškim interesima Republike Hrvatske!
Vijest o ovoj drugoj temi potaknuta je uvođenjem eksperimentalnog tzv. programa zdravstvenog odgoja u dio škola u Hrvatskoj. A ona prva vijest potaknuta je ni više ni manje nego (navodnom?) izjavom zagrebačkog gradonačelnika po povratku iz Beča. Riječ je o njegovoj (navodnoj?) podršci legalizaciji prostitucije. Obrazloženje je Bandićevo "dobar potez Austrijanaca jer su tako pod kontrolu stavili taj dio kriminala, a i u zdravstvenom su dijelu napravili iskorak".
Eto toj "legalizaciji kriminala" je VL afirmativno i vrlo ukrašeno posvetio dvije pune stranice (10-11), a SD jednu gotovo cijelu o posrednoj podršci toga prijedloga u Rijeci i Dubrovniku (gdje dakle dolaze veliki brodovi puni civilnih putnika ili vojnika!). No SD je objavila i vrstan komentar na 2. stranici kojim se kritizira taj čin, s pitanjem zašto se onda po istoj logici ne bi moglo legalizirati i drogu i "sektor ubojstava"... Sjajno!
Dakle, istodobno s "obilježavanjem" gotovo prešućenog Tuđmanova "zlata" zapljusnuti smo iz svih medija vijestima o eksperimentu "seks u školi" i "seks u javnoj kući". I to – da sve bude što "ljepše" - sve u kontekstu još uvijek snažnih odjeka i komentara o nedavnom stravičnom ubojstvu djevojke Kristine "francuskim ključem" nakon pokušaja silovanja i njezina snažnog otpora - koji je jedan bloger (u stilu Bore Đorđevića, frontmena "Riblje čorbe" – što u BG-slengu znači menstrualna krv) proglasio ludošću odnosno kako se BG-rocker izjasnio: "za ideale ginu budale!"
Nasuprot takvim destruktivnim idejama mons. dr. Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, na Kristininu je sprovodu pohvalio upravo njezino hrabro držanje u obrani svojega dostojanstva te istaknuo vrijednost vrline čednosti. "Kristina se pokazala spremnom radije umrijeti nego pogaziti svoje ljudsko dostojanstvo. Njezina mučenička smrt danas je najveća poruka čitavom društvu. Nije ju pokolebala ni prijetnja smrću da ostane svoja i sigurna da je u pravu, da će je sada još više voljeti i cijeniti njezini roditelji i prijatelji, znani i neznani, zemlja i nebo" – kazao je mons. Ćubelić na svetoj misi u crkvi Svetog Mihovila u Trilju prije pokopa, kako je prenijela SD.
Osim toga mons. Ćubelić je Kristinu usporedio s Anom Rukavinom koja je, kako je rekao, cijelu naciju pokrenula u nastojanju da se omogući život teško bolesnima. "Kristina nas svojom mučeničkom smrću ponovno poziva da nešto promijenimo. Poručuje da zašto je žena tako nezaštićena pred nasiljem muškaraca. Zar nije najveće poniženje za muški rod što nažalost mnogi od njih ženu shvaćaju kao igračku s kojom mogu raspolagati po svojoj volji i bolesnoj prosudbi" - kazao je mons. Ćubelić te poručio Kristininim roditeljima "da mogu biti ponosni što su odgojili dijete koje je dalo jasnu lekciju da naše ponašanje prema ženi nikada više ne smije biti ponižavanje i omalovažavanje".
Strašna je podudarnost da je upravo na dan Kristinina ukopa objavljena izjava ubojice da "kakav bi on bio muškarac da nije ništa pokušao". Upravo je tom fenomenu – kao podudarnost s današnjim "zlatnim" temama – pozornost posvetio don Živko Kustić u svojoj kolumni u JL, s naslovom OPSJEDNUTI DUHOM NEČISTIM (aludirajući na Isusove susrete s opsjednutima).
"Zar je to neki iskonski stav u svim sredinama, da je muškarac prije svega mužjak koji se koliko-toliko drži na uzdi, ali zapravo uvijek na isto misli? Hoćemo li o tome ikada znati jasno iskreno govoriti? (...) Mladić o kojemu je ovih dana u novinama riječ nije znao biti prema samome sebi iskren - odnosno kao da je mislio da mora u mislima stalno griješiti. Kao da biti muško znači bestidno misliti. Zar svaki naravni muškarac to mora? Treba li ih učiti da razlikuju privlačnost i požudu.
Mladić se ne bi morao stidjeti ni pred Bogom da mu je lijepa žena privlačna. Ako joj to pogledom ili ukusnom primjedbom pokaže, nije uvrijedio ni nju ni Boga. Dapače, počastio ih je. Jer napokon, sva umjetnost svjedoči da je lijepa žena divno Božje djelo. I žena vjerojatno tako doživljava muškarca. Privlačnost uključuje poštovanje. Žena normalno želi biti lijepa - ali ne laka. Mjeru stida nije lako odrediti - ali sigurno se ne mjeri centimetrima odjeće - ni na poslu, ni u šetnji, ni na plaži. Ne stidi se ako joj se diviš, treba samo paziti da je ne poniziš!" (JL, 15.01.2008.)
Eto opomene svim pokušajima legalizacije kriminala! Eto i lekcije svim liberalcima koji su stalno kritizirali školski program zdravstvenog odgoja udruge GROZD! Eto i recepta za odgoj budućih generacija – ako ne želimo brati gorke plodove "pedagogije francuskog ključa"!
Post je objavljen 15.01.2008. u 23:59 sati.