Marketing
Izgubljeno-Nađeno (8): Prsten
Ovaj gore prsten u magli duugo bijaše najfiniji i daleko najskuplji komad nakita koji je moja majka posjedovala. Izrađen je od bijeloga zlata i ukrašen dijamantima. Pravim.
Jednoga dana nazvala me mama i onako usput, uzdahnula:
"Nestao mi je moj lijepi dijamantni prsten. Ne bih htjela griješiti dušu, ali nedavno je kod mene bila maserka, sjećam se da sam ga prije masaže skinula s ruke... A opet, nisam sigurna... Ne možeš čovjeka tek tako optužiti..."
I na tome je ostalo.
Za tjedan dana opet razgovaramo majka i ja - bla, bla - kad odjedanput, sjeti se ona:
"Hej, sjećaš li se da mi je bio nestao prsten??!"
"Pa jesi li ga našla?", pitam.
"Našla! Nećeš vjerovati... Bio je u taraču!*"
"Ona svinja Tomica", nastavlja majka o mome bratu a njenome sinu, "svinja je prošle subote trebala oprati podove i kakti obavio je on to! A prije njega, zadnji put sam ih prala ja, prethodne subote. E, moš' mislit' kako ih je Tomica oprao kada sam ja ove subote iscijedila tarač, a u taraču – molim te lijepo – moj prsten! Zapeo tamo prije 14 dana! Pa on tu krpu nije ni razgrnuo!"
Ondak smo iznova i nanova zaključile da je Tomica notorno prase, a katastrofalni gubitak skupocjenog prstena sretno je izbjegnut.
Kasnije sam prsten dobila ja, jerbo su majci s vremenom ojačali prsti.
Inače, prsten je izabrala mama, a kupio joj ga je moj otac u povodu rastave braka nakon dvadesetak njihovih sretnih i nesretnih godina.
Ako se ljubav kuje, znam da sam iz majstorske radionice!
*Krpa za brisanje poda.
Post je objavljen 15.01.2008. u 23:11 sati.