Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/veselecurke

Marketing

al nam ide

Image Hosted by ImageShack.us

Da, dosta ste dugo čekali na ovaj post, pa bi bio red da i ostanete bez teksta kada ga pročitate. No iskreno čisto sumnjam da će mi neka takvo luda inspiracija pasti na um i da ću nešto tako spektakularno napisati; pa ono možda bi bilo i pametno da ne čitate, ali ako ne pročitate onda nećete ni saznati kako mi je život fino ispunjen učenjem, učenjem, učenjem i tako još jednom učenjem.
Ponekad se osjenčam tako grozno jer se nalazim usred velegrada u kojem gotovo čovjek na čovjeku stoji, a ja ovdje sjedim SAMA u ovom sobičku i učim. Zar nije tužno da jedna osoba od 18 godina ima osjećaj da dijeli istu sudbinu sa umirovljenicima. Zar nije suludo da ja sa 18 godina još uvijek tragam za odgovorom tko sam ja, a što je ovaj svijet koji me okružuje. Da znam, štoviše jako dobro znam one odgovore ja sam Ana i bla, bla, ali mene zanima onaj viši odgovor, jer ipak osjenčam se kao zadnja šuša i kao da nitko za mene ne mari. Možda je to jednostavno sudbina djevojaka koje posjeduju lozinku za uređivanje ovog bloga. Čujem da i Ksari baš najbolje ne ide i da i njoj baš kao i meni nedostaje lozinka za nečije srce. I onda si postavim ono vječito pitanje zašto je Bog sve baš tako uredio, zašto je odlučio postaviti me u ovakvu situaciju u kojoj ću biti toliko neiskrena prema sebi i pokušavati se uvjeriti da nešto nije za mene iako to doista želim. I onda pitam toga velikana koji je čitav svijet ustrojio, zašto sam morala biti toliko glupa i napustiti osobu koja me toliko voli, radi nekoga tko me ne doživljava kao ništa drugo doli samo kao prijateljicu. Zar život nije jedna velika lutrija u kojoj nekad dobiješ, a nekada izgubiš. Ali moj problem je zapravo želja da neprekidno dobivam, jer dosta mi je gubitaka koji su toliko ponekad veliki da mi gotovo čitav uspiju promijeniti. I onda se sve svede, znate ono kad vam ništa ne ide....
Mislim ne želim ispasti neki okorjeli pesimist, ali bilo bi suludo govoriti ja sam sretna i zadovoljna kada znam da mi fali nešto, a ja znam što je to nešto, samo što se do toga ne usudim krenuti.

Urednica posta: Ankacool

Post je objavljen 15.01.2008. u 23:10 sati.