gledala ga je očima punim požude... isključila se iz stvarnosti koja ju je tog trena okruživala i prepustila se svojim mislima... on je nešto pričao sav zanesen i po njegovom izrazu lica mogla je shvatiti da je njegov britki um opet smislio oružje kojim će je narednih minuta hladnokrvno napadati...
... da, opet ju je zezao...
i ona bi kao i svakog puta poćela uzvraćati, da nije bilo tog vražjeg osjećaja...
imao je tako usklađene pokrete... imala je osjećaj kao da se pokraj nje nalazi projekcija svega što bi je ikad privuklo nekome...
imao je savršen, muški glas... ne predubok, niti premekan... sa sitnom dozom drskosti... predivne ruke, za koje je pouzdano znala da su vrijedne svega... ravan nos, velike plave oči... i savršena ramena...
... ostatak nije vidjela, jer je sjedio... ali ga je znala dovoljno dobro da ga može nacrtati... privlačio ju je svakim milimetrom svoga tijela...
imala ja osjećaj kao da će puknuti... prekinula ga je i on je zašutio, gledajući je i smješeći se...
ona se podigla na jednu nogu, opkoračila i sjela na njega... uozbiljio se i pogledao je, smirenim izrazom lica...
'kako li samo može biti tako miran?' mislila je...
tog trenutka nije mogla razumjeti ništa osim onoga što se događalo njoj... i ona je bila mirna izvana... ali iznutra je gorjela...
napokon, krenuli su jedno prema drugomu... u istom trenutku...
i tih narednih sekundi... nestalo je svega...
... postojali su samo on i ona...
kao da im je ovo zadnji dan života, kao da nema sutra... željeli su i najmanji djelić onog drugog...
... ona ... vidjela je svaku zvijezdu u svemiru, svaki oblak... odveo ju je na mjesta koja nikada dosad nije posjetila... i za koja malo ljudi zna da postoje...
...' volim te!' rekla mu je na kraju... ležala je kraj njega... nasmijana i vruća...
... prešao je rukom po njezinoj kosi, zagledavši se u njezine oči...
a onda ju je snažno privio uz sebe, nasmiješio se i šapnuo: ' i ja tebe'.
Post je objavljen 15.01.2008. u 21:03 sati.