Marketing
...I never wanna let you go...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voljela sam ga i katkad je on volio mene.
U noćima kao ova, držala bih ga u svom naručju.
Ljubila sam ga, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela sam ga i katkad je on volio mene.
Kako da ne ljubim te njegove velike plave oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da ga nema. Osjećaj da sam ga izgubila.
Slušati beskrajnu noć, bez njega jos beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što moja ljubav nije mogla izdržati.
Noć je zvjezdovita I on nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više ga ne volim, zaista, ali koliko sam ga voljela.
Moj glas je poput vjetra kad mu dodirnem uho.
Drugoj. Pripast ce drugoj. Kao prije mojih poljubaca.
Njegov glas, Njegovo sjajno tijelo. Njegove beskrajne oči.
Više ga ne volim, zaista, a možda ga ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam ga u noćima, kao ova, držala u svom naručju,
Moja je dusa nespokojna sto ga je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi on zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za njega pišem...
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voljela sam ga i katkad je on volio mene.
U noćima kao ova, držala bih ga u svom naručju.
Ljubila sam ga, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela sam ga i katkad je on volio mene.
Kako da ne ljubim te njegove velike plave oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da ga nema. Osjećaj da sam ga izgubila.
Slušati beskrajnu noć, bez njega jos beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što moja ljubav nije mogla izdržati.
Noć je zvjezdovita I on nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više ga ne volim, zaista, ali koliko sam ga voljela.
Moj glas je poput vjetra kad mu dodirnem uho.
Drugoj. Pripast ce drugoj. Kao prije mojih poljubaca.
Njegov glas, Njegovo sjajno tijelo. Njegove beskrajne oči.
Više ga ne volim, zaista, a možda ga ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam ga u noćima, kao ova, držala u svom naručju,
Moja je dusa nespokojna sto ga je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi on zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za njega pišem...
Za ovaj post me inspirala ova prekrasna pjesma jednog poznatog pjesnika. Posvecujem ga jednoj osobi koja zauzima posebno mjesto u mom srcu.
Volim te i zauvijek ces biti u mom srcu...
i pjesma uz koju se uvijek rasplacem i koja me podsjeca na njega...
Evanescence-Broken
Post je objavljen 15.01.2008. u 20:48 sati.