bez smisla
ponovno pisem,
bez zraka
al´ ipak disem
pokusavam utisati jecaje
pokusavam zaustaviti plac,
svaka rijec zvuci kao buncanje
jer u srcu ostaje mac
sve je tako monotono
nejasno
bezvezno
i beskorisno...
ja opet tonem
al´ dno ne dokucujem
samo kapi
svoga bola cujem
gusi me,
u grlu me steže
jer toliko je ljubavi,
ali i bijesa
sto za njega me veze
pokusavam...
do njega doprijeti,
zbilja pokusavam,
ali ja sam samo sijena
koja za njega vise ne postoji...
ne postoji...
Post je objavljen 15.01.2008. u 20:42 sati.