U zadnje vrijeme stalno razmisljam o tome sto predstavlja pojam SRODNE DUSE. Dal se ona mora nuzno odnositi na osobu nama suprotnog spola? Ako je tako moja srodna dusa ne postoji...Ponekad je tesko glumiti hladnosu i bezosjecajnost a one su nekad nuzne za odredene odnose. DANAS sve se odvija na temelju lazi... Ona je nuzna ako zelimo opstati u nekim odnosima koji nam nesto znace....Nasla sam se u situaciji da ona moja srodna dusa je otisla iz mog zivota zbog tudih lazi i sad 3god kasnije ja i dalje razmisljam o toj osobi unatoc cinjenici da vec pola godine imam momka koji me obozava... Sto je najgore i dan danas cujem se s tom svojom srodnom dusom i to jednom u 5 mj i tad kad se cujemo to zvuci tako jadno da svaki put odustanem od namjere da mu kazem da mi je stalo vec glumim hladnokrvnu kucku. Uzasno je to sto on cak nit nezna da ga volim vec zivi u uvjerenju da je on za mene bio samo predmet zabave i nista drugo. Strah cini cuda, zbog njega nemogu priznati ono sto osjecam. Ja osoba kojoj se drugi toliko dive zbog nekog svog stava i nacinu zivota, nisam onakva kakvom me smatraju. Naravno to nitko nezna, uostalom svi smo mi veliki glumci.... pozz
Post je objavljen 15.01.2008. u 19:59 sati.