"Draga moja, a znaš li ti da je on oženjen?" - zabrinuto je upitala Magda vrckavu mladu ženu.
"Znam. I meni to ne smeta!" - bahato joj odgovori, zabacujući dugu plavu kosu preko desnog ramena.
Magda brižno pogleda svoga sina, koji je već dobio pivski trbuh i nekako joj se činilo da su mu obrazi previše rumeni. Kroz nju prostruja strah da ne završi kao svoj otac. S visokim tlakom i ranom smrću.
"Sine, smanji malo sa tim večerama i ražnjevima. Vrijeme je da počneš voditi računa o sebi. Počinju te hvatati godine." - pokušavala je Magda skrenuti sinu pozornost na nezdravu ishranu.
Kako da mu kaže da griješi.
Ne samo u svezi ishrane. Nego i sa ovom vrtirepkom. Iz svemira se vidjelo da je izgubio glavu za njom. Magda je uvijek bila samokritična, kad su u pitanju njena djeca. Tako je i sada znala da ova mlada žena nije sa njenim sinom jer je zaljubljena u njega, nego....
Dok ih je pratila u dvorištu prema autu, uhvatila ga je pod ruku, pridržavajući se, jer joj je zdravlje popustilo.
Izgubila je svu snagu i onemoćala, podižući Ivana u postelji da mu promijeni pelene i plahte. On je kao oboreni panj ležao u krevetu. Mogao je on i više, ali izgubio je svaku volju nakon i drugog moždanog udara.
"Znaš, sine, ja ću idući tjedan doći i prespavati. Moram na kontrolu kod svojih liječnika." - reče mu, da bi mu najavila svoj dolazak.
"Uh, majko, sačekaj da mi odemo, pa onda. Ne voli ona da nam netko smeta." - govorio je njen sin, kao pravi papučar.
Gledala je za njima i mahala. Svaka riječ bi bila potpaljivanje bureta baruta.
S teškom mukom uspela se preko onih pet stepenika i sva zadihana sjela u fotelju.
Vrućina je bila nesnošljiva.
Uhvatila je Ivanov pogled pun pitanja.
"A?"- mogao je samo ispuštati neartikulirane glasove. To je značilo pitanje 'što ima s njima, tko je sad to ...' i tako dalje.
"Ah, dragi Ivane. Mogu ti reći da bih voljela umrijeti. Ni u svoj stan ne mogu. Vidje li ti one vrtirepke? - upita ga, mada je znala da će pričati sama sa sobom.
"A?" - opet ispusti glas Ivan.
"Otišla mu je Marija i odvela dijete." - ispriča mu Magda, ogorčena i na njega. Njegovi sinovi uporno nisu dali da ju Ivan vjenča, a nije im smetalo što je uništila svoje zdravlje skrbeći im za oca godinama.
Bila je to očajna situacija za nju. Tu je bila sluga, njihova zaljubljenost u stare dane nestala je poput mjehura od sapunice. A onda su se problemi nizali kao halke na lancu oko vrata.
Svaki put kada bi pozvala njegovoga arogantnog sina da se pobrine oko oca jer mora k liječnicima, on bi digao nos i nabrajao rečenicu za rečenicom.
"Znaš, draga Magdo, moram ti nešto reći. Tvoj Goran me zamolio da zalivam cvijeće dok su oni na moru. I ja imam ključ. Ali da znaš da mi je neugodno. Nešto tu nije u redu. Kad god uđem u stan nađem neke stvari na drugom mjestu." - požali joj se njena dobra Zora.
"Ma, da znaš Zore, i ja sam jučer kad sam se vratila od doktora vidjela da je prozor otvoren, a zaklela bih se da sam ga zatvorila. I smrdilo mi je na cigare, ali sam mislila da sam pobenavila." - obradova se Magda sa zaključkom da nije.
"Nešto se tu čudno događa. Nego da ja to pratim, pa ti javim." - predloži joj Zore.
"Magdo!!!Magdo!!! Bi li ti mogla odma' krenut' 'vamo. U stanu su ti lopovi. Grmi muzika i galama. Ne'ko je provalio.!" - sva preplašena vikala je iz slušalice Zora.
Magda odmah okrenu kćerkin broj i reče da mora svaki posao ostaviti i voziti ju pa da to već jednom rašćiste.
Ključ nije mogao u vrata. Bilo je žalosno Magdinoj kćerki gledati majku kako ne može u svoj stan. Nakon zvona na vratima se pojavi neka djevojka.
"Šta je!!!
Šta hoćeš?!!
'Ko si ti!!" - vikala je cura držeći u jednoj ruci pivsku bocu i cigaretu, a drugom kvaku od vrata.
"Ma, šta 'ko sam ja i šta hoću!!! Mrš van!!!" - vikala je Magda izbezumljeno ugledavši u svom dnevnom boravku desetak mladića i još jednu djevojku. Sve je bilo puno dima, a stol je bio zatrpan pivskim bocama.
"Ovo je moja kuća!!! Mrš!!!" - vikala je Magda, a kćerka joj se uplaši da će joj otkazati srce.
"Znaš, mama, nasekirala si mi ženu. Stalno plače i neće da govori sa mnom. Kako si onako postupila prema njenoj kćerki!!!" - siktao je njen sin iz slušalice. " A bili smo planirali renovirati stan kad se vratimo, a sad ona neće da priča sa mnom."
"Slušaj ti, sine dragi. Imaš deset dana da se sa tom svojom fufom pokupiš iz moga stana. Koga ste pitali da išta radite po mom stanu!!! Imam ja još dvoje djece. A ti s njom idi pa rušite neke druge zidove!!!" - ogorčeno mu odgovori Magda, spusti slušalicu i zajeca.
"Tako bih voljela umrijeti." - pomisli nemoćno i ponese pelenu iz paketa da presvuče Ivana.
Ako bude imala snage.
Post je objavljen 24.01.2008. u 07:00 sati.