Voljeti povijest,znači nešto više od sušte zaljubljenosti u podatke i suhoparne povijesne činjenice.
Voljeti povijest znači učiti i zaključivati iz proteklih događaja u našoj prošlosti.
Da bi vam dočarao baš taj dio povijesti,u kojem činjenice i događaji služe kao dobar pokazatelj ponašanja u budućnosti,izvukao sam primjer političara iz Hrvatske Svetozara Pribičevića.
Ponajprije da kažem nešto o tom političaru.
Svetozar Pribićević (Hrvatska Kostajnica, 26. listopada
1875. – Prag, 15. rujna 1936.), hrvatski političar srpske narodnosti.
U tijeku raspada austro-ugarske bio je žestoki pobornik jugoslavenskog unitarizma i stvaranja kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca.
Kroz program svoje stranke "demokratske stranke" žestoko zastupa stajališta jugoslavenskog unitarizma i centralizma istodobno osuđujući mogućnost bilo kakvog konfederalnog uređenja zajednice.
Da bi najbolje oslikao njegovu tadašnju naivnost i nerealnost u pogledu nacionalne neravnopravnosti citirat ću dio njegovog govora 15.veljače 1919 god na osnivanju demokratske stranke u Sarajevu:
...."ja stojim na stanovištu da se naša država-da upotrijebim taj izraz,koji nije doduše sasvim umjestan,ali koji je došao u kurs-ima potpuno centralistički urediti.
U tom pitanju,koje je danas kardinalno pitanje naše narodne politike,treba da javnost zauzme sasvim određeno stanovište,da se zna ko to stanovište zastupa,a ko je na drugoj strani,ko hoće da to stanovište obori.
Jedna je struja koja hoće centralistički uređenu državu,a druga je koja hoće državu uređenu na temelju pokrajinskih autonomija.
Između tih dviju struja ne može biti kompromisa....(...)
..centralizam je jedan veliki princip,jedna velika ideja i njenoj primjeni moramo se svom snagom posvetiti,bez obzira na borbu,koju moramo izdržati...."
Dakle,u jeku nestajanja austro-ugarske Pribičević je bio uvjeren u neophodnost centralistički uređene države tj kraljevine pod dinastijom Karađorđevića.
E,sada nastupa ono bitno,zašto volim povijest i zašto je povijest više od suhoparnih podataka.
Pribičević s vremenom sve više uviđa u iluzornost jogoslavenske zajednice,sve više shvaća da se ona pretvorila u tamnicu naroda,i kao srbinu "prečaninu" teško mu pada što se to upravo dešava pod vodstvom velikosrpske dvorske klike.
Svega je napokon postao svjestan poslije uvođenja šestojanuarske diktature,kada biva primoran napustiti zemlju i kao politički emigrant živi u Parizu i Pragu.
Od nekada velikoga jugounitariste i centraliste Svetozar Pribičević potkraj svoje političke karijere biva duboko svjestan da je sloboda svake nacije vrhovno načelo politike,i duboko razočaran u zalazu svoje političke karijere na početku 1934 god iz Pariza piše svoje znakovito "PISMO SRBIMA" od kojega gospodo,kada se pročita,ježi se dlaka ne koži s obzirom na dalekosežne poruke iz tog pisma,a naročito imajući u vidu događaje iz najnovije prošlosti:
...."Srbi trebaju uvidjeti i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historijskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti. Pa kad Srbi to znaju – a to je jasno svima njima bez izuzetka – onda ima samo jedan stav, koji je dostojan njihove prošlosti i koji može odgovarati njihovom osjećaju pravednosti, pa i njihovoj političkoj mudrosti – a to je, da priznaju Hrvatima pravo da se sami slobodno opredijele prema ideji državne zajednice sa Srbima i da odluče o svojoj budućnosti...
.....Ali, kao čovjek slobodnog duha i kao istinski demokrat, ja moram izjaviti da bi Srbi morali poštovati i priznati volju Hrvata i odluku čak i u slučaju kad bi se oni izjasnili protiv svake zajednice sa Srbima, a za svoju potpunu i neograničenu samostalnost. Ne mogu zamisliti ni za trenutak da Srbi ratuju s Hrvatima zato što ovi neće živjeti zajedno s njima, da Srbi ognjem i mačem nametnu Hrvatima zajedničku državu. Takvo držanje osramotilo bi Srbe za sva vremena kao nasilnike i ugnjetače, a s druge strane ne bi to bilo nikakvo definitivno rješenje problema, jer bi Hrvati upotrijebili prvu zgodnu priliku, prvi međunarodni sukob, da takvu nametnutu državnu zajednicu obore. I zato je najbolje, najmudrije i najpravednije što Srbi u pitanju odnosa s Hrvatima mogu učiniti da im pruže bijeli list, da na njemu ispišu svoje zahtjeve. Svaki drugi put i rješenje značilo bi vječite međusobne trzavice, sukobe i ratove, koji bi se na kraju svršili katastrofalno za oboje..."
-Tako je pisao Svetozar Pribičević daleke1934 god.
Zato volim povijest,jer tko čita povijest,i razumije je,onda i razumije današnjicu....da su to isto razumjeli i čitali kreatori velikosrpske agresivne politike,da su čitali svoga sunarodnjaka Pribičevića mnoga zla i nevolje na ovim prostorima bi se izbjegle.
Post je objavljen 15.01.2008. u 18:21 sati.