Tu je u svakoj minuti moga života..ni sama nisam bila sigurna na koji je nacin ušao u njega..ali jednostavno je tu...i sretna sam..sretna sam što se svaki dan probudim sa mislila na njega..što idem spavat i u misli mi je on..što kad razmišljam o sreci mislim o njemu..što svoju buducnost vidim s njim..
Iako na tren mislim da sam malo i pretjerala..sve mi je u znaku njega..šifre na mobitelu..ali baš sve..ali ne kaže se bezveze da u ljubavi nema granice..tako da se ne moram brinut da sam prešla granicu jel ona ne postoji..
Malo tako razmišljam i pitam se hoce li "romanticni" ikad biti svijestan koliko mi znaci i koliko mi je stalo do njega..kad bi bar mogla malo virnut u svoju buducnost i vidjet jeli on u njoj samo to me zanima..hocemo li ja i on uspijeti..
Ovaj vikend sam saznala jednu odlicnu vijest..postoji mogucnost da se vidimo u 3 mjesecu..jel možda on dolazi u hrvatsku na događaj na kojem smo se i sreli..to me je tako oraspoložilo nevjerovatno..
Šetala sam gradom neki dan i vidjela jedan par kako se drže za ruku i šetaju...i to me podsjetilo na jedan moj ne tako davni san..
Sanjala sam da smo se konacno nakon dugo vremena sreli..dogovorili smo se i on je došao u hrvatsku..ja sam se spremala i ono svaku minutu zvala frendice i pricala im da cemo se nac i tražila pomoc od njih šta obucem..jer inace to uvijek radim (zovem njih)..i konacno sam odlucila šta cu obuc..i onakos tala pred ogledalo i duboko udahnila i izašla van..dok sam hodala prema parku u kojem smo se trebali nac noge su mi drhtale..i na mob sam pricala sa frendicom koja me je cijelo vrijeme smirivala..i ugledala sam ga..kao da sam na tren ostala bez zraka..i prekinila sma razgovor sa frendicom i sa drhtavim nogama pružila još koji korak do njega..on je sjedio i pratio svaki moj pogled i nije skidao ovaj preslatki osmijeh s lica..i prišla sam mu..on se ustao i uhvatio me za ruku..rekao mi "moje plave okice" i zagrlio me..
U tom trenu sam osjecala svoj srce kako je udaralo..i onaj njegov zagrljaj..i onda me pogledao u oci i rekao mi *falila si mi jako* jedva sam docekao da te opet sretnem i da vidim tvoje oci koji su mi toliko pažnju odvlaile onaj dan..
Ja sam samo šutjela jel nisam mogla rijec izgovorit jednostavno ostala sam bez teksta(iako je to rijetkost) ali ocito se to događa samo u snovima..i onda mi je prišao jako blizu(kako ljudi kažu u "moju zonu") i poljubio me..onako nježno..taj poljubac kao da je trajao nekoliko minuta..i onda je reko idemo provesti najsretnije popodne zajedno..i pita me jesi za i ja onako konacno izustim rijec i kažem jesam..i zagrli me i odemo..šetali smo,ljubili se,jeli sladoled,igrao mi se sa kosom..ma jednostavno savršeno...i onda došla je vecer i morao je ici..zagrlio me jako i rekao sreco *moram ici* osjetila sam kao da mi je srce pocelo plakat..i zažmirila sam i suza mi je krenila..i on je pogledao u moje oci vidio da sam pocel plakat..obisao mi je suzu i rekao*ja cu uvijek biti tu nemoj plakat..provest cemo još puno vremena zajedno*i poljubio me..isti tren nakon toga sam se probudila..i na obazu mi je bila suza..nije mi to prvi puta u životu da placem u snu..ali ipak ovaj san me toliko nekako pogodio..ali pozitivno..imala sam osjecaj kao da se to starno dogodilo..osjetila sam tako neki cudan osjecaj..ni sama ga ne mogu opisat..
Nadam se da ce se tako nešto ostavarit jel ipak voljela bi to i doživjet a ne samo sanjat..
Ovaj vikend nisam bila kod kuce zato nisam napisala post..ali od sad svaka 2 dana opet ce biti novi post...
pusaa od izgubljene u ljubavi..
Post je objavljen 15.01.2008. u 17:12 sati.