Marketing
.........
jedna pjesma s neta koja me svaku put rasplace...
Veceras bih mogla priznati da mi ponekad nedostaje
ono nase vrijeme koje smo imali.
Mogla bih reci da te ne prepoznajem vise
i da ovo vise nisi ti...
Veceras bih mogla pustiti suzu zbog svog onog vremena,
onog silnog truda koje sam potrosila na tebe,
na nas,
a nikada nije bilo dovoljno.
Veceras bih mogla opsovati ovaj zivot i ovo sjecanje na tebe,
ovu spoznaju da sam se samo ja borila za nas
i ovu tezinu naseg gorkog rastanka i svih tvojih ruznih rijeci.
Mogla bih pogledati kroz prozor i vidjeti noc
koja se nadvija negdje iza krovova i nad tvojim prozorom
i mogla bih se upitati sto radis u ovom trenutku.
Mogla bih zaspati s previse pitanja u glavi,
a ne zelim vise niti sekundu trositi na tebe.
Mogla bih poderati sve pjesme koje sam ti napisala,
jer, priznaj... nikada te nisu ni zanimale...
Nikada nisi znao da u njima zivis ti
i da ti ih pisem prepuna tebe.
Veceras bih mogla lupiti o stol tako snazno
da bi se zatresao svijet.
I mozda onda tek shvatis da ne postoji vise rijec
koju mi mozes reci
i da nema te zvijezde vise koju mi mozes skinuti s neba
da bih ti ponovno vjerovala
i dopustila ti da me ponovno vratis na dno.
Da,
veceras bih ti mogla priznati da je ono vrijeme s tobom
bilo lijepo i da mi nekada nije jasno gdje se je izgubilo.
Mogla bih ti reci i da se upitam ponekad
sto sam to krivo napravila da si tako lako gazio nasu ljubav?
Ponekad mi nije jasno sto nas je slomilo:
premalo tvoje ljubavi ili pak previse moje?
Veceras bih mogla zaplakati zbog svih onih suza
koje sam prolila za tobom.
Veceras bih mogla zaliti zbog svakog onog puta
kada sam te molila da se vratis
i govorila ti oprosti za nesto za sto cak nisam ni kriva...
Veceras bih mogla pozaliti sto sam uopce ikada
zivjela za tebe
i sto sam svoj zivot zamisljala sa tobom.
Veceras bih mogla...
Mogla bih svasta.
Zato me pustite...veceras.
Post je objavljen 15.01.2008. u 15:33 sati.