Marketing
Daniela izračunava odnos broja dlaka na ljubavnom tepihu i postanka ljudske vrste
Ostatak svijeta bi ovakav razgovor između profesorice i učenice smatrao neprimjerenim, ali i Ilirka i Daniela nisu bile obične i to ih nije nimalo diralo. Osim toga sada su bliže no što su ikada mislile biti.
Daniela užurbano sjedne u klupu očekujući dosadan sat iz matematike. Fino, pomisli, sad ću se konačno malo odmoriti! Matematika je nikada nije zanimala, dapače uvijek je imala bijednu dvojku. U tu po njenom shvaćanju enigmatsku disciplinu nije ulagala niti jedan jedini posto rada; ono što je znala pokupila je na satu krajičkom oka. Uživala je u toj svojoj nezainteresiranosti, uvjerena da joj ama baš nikada ove akrobacije s brojevima neće ni najmanje trebati. Tada joj nije bilo ni na kraj pameti da će jednoga dana studirati prirodne znanosti i da će se nekim čudom u matematici kretati kao riba u vodi. Mora da je neki posebni dio u mozgu otključavao zaporke na zupčanicima o kojima nije ni slutila da ih ima. Ta krajičkom oka metoda kojom je ipak pratila što se tumači na satima matematike mora da je nečujno, gotovo potajice, radila punom parom!
Promatrala je izrazito dlakavog profesora koji je imao ljubavni tepih rasprostrt i po ušima i po prstima. U njoj je to u isto vrijeme izazivalo gađenje i interes. U sebi se pitala bi li profa doista mogao biti živ dokaz Darwinove teorije o podrijetlu vrsta.
Sat joj je prošao u takvim nematematičkim razmišljanjima. Na zvono skočila je iz klupe kao
da je do sada sjedila u velikoj praćki što ju je dječak iz kvarta upravo nategnuo i prepustio letom kroz zrak do odredišta - Ilirkinog kabineta.
Danieli se svidjelo što je dobila priliku da bude dominantna. Od malena voljela je biti u centru zbivanja, glavni pokretač... a možda je njena psiha ipak samo pod utjecajem tog ludog Urana zbog kojeg je ponekad djelovala kao ludničarka na trapezu između sna i jave? S njom čovjek ionako nikad ne može biti na sigurnom, sad je tu, sad je nema. Zanesena pa razumna, veliki uragan.
Daniela je hopsala veselo preskačući stepenice prema Ilirkinom kabinetu. Pomalo nervozna Ilirka pitala se zašto se osjeća ovako čudno, koji je vrag u toj djevojci što je istovremeno plaši i izmamljuje potrebu za neočekivanom akcijom; i zašto se ona sama osjeća kao djevojčica?
Najbolje da to razjasni sam susret, što prije tim bolje! Smjestila se u naslonjač i čekala.
Post je objavljen 15.01.2008. u 13:48 sati.