Postoji i ona druga strana druge moderne!Moze se,dakle,govoriti o protumoderni ili njezinoj ponocnoj strani te ksenofobiji kao radikalnoj oporbi.Problematiziranje ksenofobije kao pojave diljem Europe dolazi iz potrebe prethodnog bavljenja meksim aspektima druge moderne.Mislim nadasve na politicku ideologiju konzervativizma i neokonzervativizma i meki euroskepticizam.Kao sastavnica desno radikalnih populistickih ideologija,ksenofobija pociva na iracionalizmu ili iracionalnom strahu od stranaca.Ili u sirem kontekstu,modernizirana je inacica sekularnih fundamentalizama,onakvih kakvi su nam znani iz muzeja politike 20.stoljeca.Moderna ksenofobija nastavak je povijesti netolerancije cije je primjere iznio Voltaire u"Raspravi o toleranciji".
Njezino je podrijetlo,kako izvori navode,u bioloskim determinantama obrane teritorija od stranaca,stranih i nepoznatih kultura,zatim kulturnim u kolektivnom distanciranju od drugih kultura s vrecom kojekakvih predrasuda te,napokon,ekonomskim prikazanim strahom od gubitka radnog mjesta koji bi mogao izazvati stranac.Ta ekonomska determinanta moze biti shvacena i tumacena kao egzistencijalna obrana od stranog i nepoznatog bica.Njezina ontologija je iracionalizam,a pogonsko gorivo iracionalni strah od stranoga,neobicnoga i nepoznatoga.S njom posla ima psihijatrija jer je rijec o fobijama cije je podrijetlo razlicito i kojih je napretek,pa se nakon 11.rujna u Americi i EU sve vise govori o"islamofobiji"kao vrsti ksenofobije.Njezinu drustvenu uvjetovanost i predrasude pokusavaju objasniti socijalna psihologija i sociologija,a politicku artikulaciju politologija koja se upusta u istrazivanje desno radikalnih populistickih stranaka kao nositelja desnog radikalizma cija je jedna od stozernih sastavnica i ksenofobija.Eto,tek nekoliko rijeci o predmetu i pojavi radi lakseg nastavka bavljenja pojavom u kontekstu odnosa modernizacije i protumodernizacije.
Slijedi nuzno pitanje.Iz cega nastaje potreba problematiziranja ksenofobije u kontekstu druge protumoderne?Iz pobude ponovnog problematiziranja refleksivne modernizacije i njezina pogodovanja protumodernizaciji,
poglavito"crnim protekcionizmom",koji ksenofobija dijelom pokriva.To je ona teorijska razina s fenomenoloskim pristupom.Zatim postoji posve konkretna,prakticna suocavanja s posljedicama demografske dimenzije globalizacije.To se nastoji amortizirati populacijskom politikom dio cega je imigracijska politika s troskovima integracije stranaca u europska drustva,kao skup racionalnih mjera planiranja i upravljanja useljavanja stanovnistva u prostor EU.Podrazumijeva oblikovanje mjera legalne imigracije i nadzor ilegalne.Imigracijska
politika,kao dio sire populacijske politike EU-a,potaknuta globalnim demografskim promjenama,svijescu o depopulacijskom trendu,koji ugrozava globalizacijske ambicije Europe,na tragu dokumenta Europske komisije iz 2005.godine u izravnom je sudaru s ksenofobijom i"crnim protekcionizmom",koji podrazumijeva siroki spektar meke i tvrde obrane nacionalnih drzavnosti od procesa dekonstrukcije potaknutoga globalizmom i globalizacijom.
S jedne strane imamo EU-ovu proklamiranu politiku imigracije izazvanu nuznostima ekonomske globalizacije,s pokusajem ubalazavanja depopulacijskog trenda i nakanom odrzavanja konkurentnosti u sve vise globaliziranom neoliberalnom gospodarstvu,a s druge aktivirani ideolosko politicki populisticki ili crno protekcionisticki ksenofobijski potencijal sto izravno ponistava proklamiranu politiku imigracije.Licem u lice,dakle,stoji proklamirana i kontrolirana imigracijska politika koja nuzno mijenja krajobraz pojedinacnih europskih drustava,njihovu konfiguraciju,i identitet suocavajuci se s ksenofobijskom reakcijom.Imigracijska politika u globalistickoj politici prepoznaje ugrozu i rastakanje nacionalne drzavnosti.Ono sto je vidljivo zapravo je unutardrustveni sukob ideologija otvorenog i zatvorenog drustva.Politika otvorenog i kozmopolitskog drustva prima strance,a onog zatvorenoga kaze stop strancima.
Ksenofobija kao drugo ruzno lice druge moderne pokazuje njezinu ruzniju sliku.Ruzniju sliku Zapada koji tu protumodernizacijsku sliku varira kroz sve vrijeme svojeg uzleta i emancipacije od srednjega vijeka do danas.Sliku iracionalizma hranjenog razlicitim fobijama ciji su korijeni u proslosti Zapada,kao i danas objasnjivi sociopsiholoskim pronicanjem u protu-pokret(Gagenbewegung)drugoj modernizaciji svijeta.Dakle,protu-pokret koji ne vjeruje u globalizacijske dobre namjere u odnosu na topos nacije drzave,nego na tragu psihologije sekularnog fundamentalizma gradi bunker i utvrde pred razgradnjom gradjevnih blokova nacije drzave.Jedan od njih je i stanovnistvo,koje nuzno pod utjecajem demografske dimenzije globalizacije i demografskih promjena poprima sve vise multietnicki i multikulturalni karakter.Receni protu-pokret pociva na jasnom odnosu prijatelj-neprijatelj,cija je sredisnja figura stranac kao neprijatelj,a figura o neprijatelju sastavnica je svih sekularnih fundamentalizama.Taj protu-pokret postavlja jasnu crtu razgranicenja izmedju stranaca i domacih kao razgranicavanje domacih jezika,tradicija,identiteta,kultura i religija.On potice ekskluziju/ekskluzivnost cije zrtve mogu biti oni drugi,kao izravni narusitelji autohtonih jezika,tradicija,kultura,identiteta i religija.Dakle,kao remetilacki cimbenik koji se ponajprije oznacava.Zatim se potice mehanizam agresije,a u blazem obliku izolira,odnosno getoizira.
Ksenofobija sa sociobioloskim,kulturnim i ekonomskim izvorima predstavlja oblik protumodernizacijskog otpora neoliberalnim vladama EU-a u doba globalizacije,njihovim imigracijskim politikama u kontekstu populacijske politike.Ona je radikalni tip obrane toposa nacije-drzave,njezine geofizicke dimenzije(teritorij),duhovne(jezik i kultura)i egzistencijalne ili materijalne dimenzije(gospodarstvo).Kao takva zapravo pokazuje duboki jaz izmedju globalizirane i protekcionisticke Europe.Predstavlja radikalnu inacicu crnog protekcionizma koji u globalizmu i globalizaciji prepoznaje kraj ili smrt nacije drzave.Druga se moderna mora suociti i s ovakvim tipom rizika.Kazem mora,jer ga jednostavno proizvodi i jer je njezin protudinamicki dio.Stoga prema njemu mora biti odgovorna!A odgovornost je moguca tek u osiguranju od svih rizika,ukljucujuci i politicke.
("Vjesnik")
Post je objavljen 15.01.2008. u 13:03 sati.