Obrana pješačke bojne – Blatno jezero (Balaton) 1945.
Početkom ožujka 1945. godine u području Blatnog jezera bila je koncentrirana njemačka snažna tenkovska grupacija ustrojena od raznih dijelova njemačkih oklopnih postrojbi koje su se povlačile. Nadnevka 6. ožujka nakon snažne topničke priprave ta njemačka oklopna grupacija krenula je u napad u namjeri da poboljša svoju taktičku situaciju. Ispred te narečene njemačke tenkovske grupacije nalazile su se sovjetske postrojbe iz sastava 3. ukrajinskog fronta. Sovjetske postrojbe imale su tri tjedna za pripremu obrane. Područje jugoistočno od Kišlanga na crti obrane širine 1,5 km i dubine 1,5 km branila je sovjetska 2. pješačka bojna 572. pješačke pukovnije 233. pješačke divizije. Desno od 2. pješačke bojne branila se 3. pješačka bojna 572. pješačke pukovnije, a lijevo su bojni bili susjedi postrojbe iz sastava 734. pješačke pukovnije. Opet, s tim lijevim susjedima, bojna nije imala poveznicu, već ih je dijelila močvarna dolina manjeg potoka široka oko 400 m. Od 15. veljače 2. pješačka bojna izradila je tri crte rovova punog profila koji su međusobno bili povezani kretnicama. Odstojanje drugog od prvog rova bilo je 400 m, a trećeg od drugog 700 m. Ispred crte obrane 2. pješačke bojne borbeni inženjerci postavili su 1200 PO i 1300 PP mina. Topografski gledano zemljište je, u području obrane bojne bilo nizinsko, obraslo poljima kukuruza koji su protivničkom pješaštvu, a ponegdje i tenkovima omogućavali idealne uvjete za neopaženo primicanje sovjetskoj crti obrane. Zapovjednik 2. pješačke bojne bio je natporučnik M. V. Plotnjikov, a bojna je bila ustrojena od tri pješačke satnije, strojničke satnije i minobacačke bitnice. Od naoružanja to je bilo 107 brzometnih pušaka, 50 kratkih strojnica, 8 puškostrojnica, 3 strojnice, 2 PT puške, 3 MB 82 mm, a postrojbe ojačanja imale su 2 PT topa 45 mm, 2 PT topa 76 mm i 2 haubice H122 mm. Bojni složaj bojna je zauzela u dva ešalona i to u prvoj crti 4. i 5. pješačka satnija, a u drugoj 6. pješačka satnija. Zapovjedno mjesto zapovjednika bojne bilo je u drugoj crti rovova. Između prve i druge crte rovova bili su vatreni položaji PT topova 45 mm, a između druge i treće crte rovova bili su vatreni položaji PT topova 76 mm i haubica H122 mm. Sva ova topnička oružja zauzela su elemente za direktno gađanje protivničkih tenkova, a u svim rovovima među pješacima su bile skupine lovaca tenkova naoružane PT granatama i zapaljivim flašama tipa KS. Kako se očekivalo da će na bojnu navaliti protivničke oklopne snage, tako se cijelo vrijeme i provodila dodatna obuka s vojnicima pješacima o bliskoj borbi s tenkovima. Ujutro 6. ožujka njemačko topništvo započelo je topničku pripravu napada koja je trajala 40 minuta. Na položaje obrane 2. pješačke bojne krenulo je 25 tenkova i dvije pješačke bojne iz sastava njemačke 1. tenkovske SS divizije, a glavni smjer napada i glavni napor njemački tenkovi usmjerili su na lijevo krilo sovjetske obrane gdje se branila 5. pješačka satnija. Tijekom prilaženja rovovima u minskom polju stradala su dva njemačka tenka koji su se kretali prvi. Nakon toga ostali njemački tenkovi stali su i otvorili paljbu po sovjetskim rovovima. Kako su njemački tenkovi stali oni su postali mete sovjetskim PT topovima, a njemačko pješaštvo zapriječnom vatrom, pješačkog oružja i minobacača, prisiljeno je potražiti zaklone. Njemački borbeni inženjerci pokušali su otvoriti prolaze u minskim poljima, ali su nastradali od minobacačkih granata. Nakon sat vremena njemački tenkovi i pješaštvo povukli su se. Njemački napadi trajali su cijeli dana, a pred večer njemački tenkovi uspjeli su se ukliniti u crtu obrane 3. pješačke bojne 572. pješačke bojne koja se branila desno od 2. pješačke bojne 572. pješačke pukovnije. Oko 1900 istodobno su napadnute obije bojne 572. pješačke pukovnije i to oko 30 tenkova i dvije pješačke bojne na položaje 3. pješačke bojne koja je uslijed ovog pritiska odbačena sa svojih položaja i morala se povući na treću crtu rovova. Povlačenje 3. pješačke bojne u težak je položaj dovela i 2. pješačku bojnu čiju je 4. pješačku satniju sada snažno pritisnuo protivnik s boka i zauzeo joj dio rova. Položaj 2. pješačke bojne sada je bio težak i istodobno ugrožen na oba krila. Do kraja dana kada je njemački napad popustio uništeno je 11 tenkova i 8 samovoznih oklopnih topova, a od toga 7 tenkova i 5 samovoznih topova nastradalo je u minskim poljima. Tijekom 7. ožujka protivnik nije poduzimao nikakve napade na položaje obrane 2. pješačke bojne, osim što su uočene manje izvidničke skupine koje su motrile i proučavale raspored i položaje sovjetskih vojnika. Zapovjednik 2. pješačke bojne obaviješten je da su se sve njegove susjedne postrojbe povukle i da mu sada prijeti opasnost da bude okružen. Tako je tijekom noći 7. ožujka 2. pješačka bojna napustila svoje položaje i organizirala obranu na crti Kaloz – Aranjoš. Tijekom noći 8. ožujka Nijemci su ispred crte obrane sovjetske 572. pješačke pukovnije koncentrirali i rasporedili oko 50 tenkova, dvije pješačke pukovnije i tri topničke pukovnije. Početkom jutra 9. ožujka u 0530 nakon snažne topničke priprave njemačke postrojbe krenule su u opći napad na cijeloj crti obrane sovjetske 572. pješačke pukovnije. Na položaje obrane 2. pješačke bojne napadalo je 20 njemačkih tenkova i gotovo cijela pješačka pukovnija. Njemački tenkovi velikom brzinom projurili su preko crte obrane 2. pješačke bojne i probili je, te svoj napad usmjerili prema koti 159. No, njemačko pješaštvo nije uspjelo probiti crtu obrane i pretrpjelo je znatnije gubitke. Borbe su potrajale gotovo cijelog dana sve do 1700 kada je opet 3. pješačka bojna morala popustiti i povući se u područje salaša Roža, a time je opet ugrožena pozadina 2. pješačkoj bojni. Zapovjednik 2. pješačke bojne opet je zapovjedio izvlačenje prema salašu Antolj. Zapovjednik bojne, natporučnik Plotnjikov, tijekom tri dana borbe lakše je ranjen čak pet puta, ali nije napuštao svoje zapovjedno mjesto. Neviđenom hrabrošću borili su se još i poručnik Agafonov, te zapovjednik 4. satnije poručnik Saharov. Zapovjednik PT topa dočasnik Đumin iako lakše ranjen, te ostavši bez dodavača i punjača koji su poginuli sam je nastavio gađati njemačke tenkove, oklopne prevožnjake i samovozno oklopljeno topništvo. Tako je uspio uništiti jedan oklopni prevožnjak, onesposobiti jedan tenk i dva samovozna oklopna topa. Zapovjednik MB dočasnik Ivčenko vidjevši da je posada topa 45 mm nastradala, a i dvije posluge MB bile su izbačene iz borbe, dokopao se topa sam ga napunio i uspio odbiti napad njemačkog pješaštva na minobacačku bitnicu koja je pretrpjela teže gubitke (opet se nigdje ne spominju brojčani gubici sovjetskih postrojbi). Nadalje na koti 150. kada je poginuo zapovjednik desetine, zapovijedanje je preuzeo vojnik Ševeleva i desetina se uspjela obraniti i sačuvati svoje položaje. Ovakav stalni, žilav i organiziran otpor, te pravodobno uvođenje pričuve u borbu potrošili su njemačke postrojbe i one su uz pretrpljene gubitke morale stati, a tada je sovjetska svježa divizija prešla u protunapad. Na kraju Athumanunh će još nešto napisati. U početku kada je čitao Athumanunhu nije bilo jasno zašto su njemački zapovjednici krenuli u napad bez da su prethodno otvorili prolaze kroz sovjetska minska polja, te zašto su njemački tenkovi jurili i duboko se uklinjavali bez potpore pješaštva koje ih nije moglo pratiti pri takovoj brzini. Poradi minskih polja i bez zaštite pješaštva njemački tenkovi, oklopni prevožnjaci i oklopno samovozno topništvo čak su dvije trećine gubitaka imali u minskim poljima. No, kasnije kada je Athumanunh šire pogledao situaciju nešto je bilo i zornije. Naime ovo što je Athumanunh opisao kod 572. pješačke pukovnije bio je zapravo pomoćni smjer napada, a glavni je zapravo bio na području između Blatnog i Velenckog jezera i to na crtu obrane sovjetske 104. gardijske pješačke pukovnije, a namjera je bila probiti obranu sovjetskih postrojbi 30. pješačkog korpusa sovjetske 26. armije koja se nalazila na desnom krilu 3. ukrajinskog fronta. O toj borbi Athumanunh će napisati drugi put i time će prijeći na malo više taktičke postrojbe ranga pukovnija, te opisivati njihove borbe onako kako su ih zabilježili sovjetski sudionici tih bitaka 2. Svjetskoga rata.
Post je objavljen 15.01.2008. u 09:16 sati.