Na neki način pomalo oslobođena
između dva napada kašlja, dišem.
Praznina u zraku, koža na rasprodaju,
tijek misli, kovitlac progutat će.
Čeznut ću možda malo kasnije,
za vatrenim plamičcima sebe,
loknama preko oba oka
na ispeglanoj pozadini vanjštine...
Tirkiz me budi, vraća me tirkiz
u neko doba samo svjesnosti,
nedodirljivosti....
Možda je vremena malo ali
za patnju ga je na pretek.
Uobičajenim se vraćam u naviku.
Korisno je zabaviti se radom...
I zaspati sa nebom boje tuge u očima.
Bez imena...ovo je stanje bez
kapljica posvećenosti na čelu.
Pomalo oslobođena na neki način,
izbacit ću koju nesuvislu riječ...
Ti nisi ta riječ.
Neizgovoreno ostaje zapečaćeno...
Post je objavljen 15.01.2008. u 08:25 sati.