Zimsko je vrijeme. Odlasci na more su rijeđi.
Da iskoristimo vrijeme dok smo vezani za rivu popravljamo ribolovne alate.
Moj je dio posla krpanje vrša. Već dva mjeseca samo krpam. Posao dosadan i naporan.
Svaki čvorić treba dobro zategnuti. Konac se usijeca duboko u kožu, do krvi. Ruke žuljave, koža ispucala dubokim urezima konca. Sada je već lakše, kraj je blizu. Još samo par desetaka vrša...
Najljepši dio dana dolazak je u lučicu. Još usnule barke odmaraju u tišini. Svaki se puta prisjetim kako je nas tridesetak luđaka-entuzijasta prije četrdesetak godina odlučilo sagraditi lučicu u kavi u kojoj je bila tek lokvica mora. Uglavnom vlastitim rukama nakon niza godina sagradili smo jednu od najljepših lučica.

Često se znamo prisjetiti detalja gradnje.
...Nekoliko smo dana postavljali skele i šalung i kada je sve bilo spremno za betoniranje nadvodnog dijela lukobrana jaki je jugo kroz noć sve odnesao.
...Ili ona šaljiva zgoda kada smo vršili miniranja u moru...Dinamit smo stavljali u kondome da ga zaštitimo od vode. Jedna je žena kod svoga muža doma našla pozamašne količine kondoma i ne znajuči čemu su namjenjeni napravila jadniku scenu.
...Ili psina koju smo napravili zadrtom ribaru. Rekli smo mu da smo u rupi u stijeni vidjeli ogromnog ugora. Naivac je bacio u izvor debeli najlon vezan za gredu preko rupe. Jasno da smo mu preko noći otkinuli najlon a on je čitav život pričao kolika je to morala biti ribetina koja je to učinila...
Da se ipak vratim na moje krpanje i mog malog prijatelja.
Svako me jutro dočekuje jedan crvendać. Naučio je da mu dajem mrvice kruha. Jede isključivo moje integralne mrvice. Bijeli kruh ne želi ni pogledati. I tako dok krpam on po cijeli dan skakuče oko mene na dohvat ruke. Ili jednostavno stane na najbližu vršu i gleda šta radim.
Pričam sa njime. Drago mi je to malo stvorenje, moj mali pernati prijatelj.
Na blogu Drage možete čitati Volim te, zato te puštam od sebe a na zajedničkom blogu Godina dana braka
Post je objavljen 15.01.2008. u 00:11 sati.