Ljudi često padaju u svoje misli...i to se vidi na čovjeku...jednostavno odlutaju razmišljajući o svojim problemima ili nejasmoćama koje ih prate...vidimo kada je netko tužan, veseo. raspoložen ili pak ne...teško je prodrti u ljudske misli i osjećaje, pa i kada mislimo da znamo neku osobu ne možemo ju uvijek potpuno shvatiti....postoje jednostavno neki događaji, situacije u čovjekovu životu koji se ne mogu opisati riječima....i kada netko kaže da te razumije i da zna kako ti je to nije istina...to je zapravo samo pokušaj utjehe...prijateljska, majčinska, obiteljska dobrota... ne mogu svi imati u sebi jednake osjećaje,patnje i razočarenja koje im život nosi...ne mogu svi doživti iste životne tegobe...
teško je...i nitko ne želi biti nesretan...ali zapravo tek kada čovjek iskusi bol koja mu se može dogoditi u ovom životu.....tek onda zapravo shvati koliko mu taj život znači...tek tada shvati da ga treba što više iskoristiti...zapravo mu se pruži nova prilika koju nitko ne smije ispustiti iz ruku,srca i duše...dobije novu priliku da sačuva ono što je mislio da nikada nije imao a i da nikada neće imati....
često smatramo da život nema smisla i da istinska sreća ne postoji...ali to nije istina...trebamo se svi više truditi kako bi što više «usavršili» sebe a time i ostvarili što bolje odnose s ljudima oko sebe...jer tek kada shvatiš da SI SRETAN onda ćeš moći biti sretan i za druge te shvatiti koliko zapravo voliš one koje ti u žIvotu znače...prijatelji,MOMAK......
Post je objavljen 14.01.2008. u 18:04 sati.