Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/eternalsilence666

Marketing

Šta će mi dukati,kad mladost nestaje,u srcu ranjenom,tuga ne prestaje,svi bijeli jastuci,marame svilene,šta će mi dukati kad on nije kraj mene.....

Ovaj post započinjem jednom pjesmom posvećenoj meni.....možda još nekom al neznam....hehtuzansretantuzan

Ona je voljela njega, srcem iskreno, pošteno
u njenim očima, to nije moglo ostati skriveno
svjedok je bol, bila je bez ikog svog
cijelo selo je znalo za ljubav iz sokaka tog
sreli su se pokraj stare šljive gdje su vranci pasli
njih dvoje ko' da su jedno za drugo rasli
a on je volio svoje konje, hrasteve, ravnicu
slavonsko nebo, zlatno žito, svirat tamburicu
svaku crtu, svaku točku na njenome licu
jedino s njom htio je podizati dicu
bio je skoro siromah ali je bio pošten momak
kad su si rekli da već je dobila i stomak
dijete na putu a slavonski život je znoj
no ona je bila njegova on je pripad'o njoj
bili su sretni da ko' kakva bila muka ta
ljubavi nisu mogle kupiti šake i šake dukata
a onda došla je zima, prvi snijeg je pao
ona je potajno željela haljinu, on je znao
živjeli su skromno, al' mu nije bilo žao
bog i svoju krv, sve na svijetu zadnje dao
upreg'o je konje da krene putem grada
do tamo pet sela, snijeg je počinjao da pada
na rastanku je rek'o idem po poslu sada
mislio je kad se vrati bit će ljepša nego mlada

Šta će mi dukati, kad mladost nestaje
u srcu ranjenom, tuga ne prestaje

Još pričaju starci, mlađi rijetko ko' da sječa se
ne pamti se od tog strašnog dana takve mećave
kako se baš tada uveće vračao iz grada
sve je više sumnjo da postoji koja nada
da večeras dođe kući jer je mećava bila jaka
ni konji nisu htjeli pa se skloni kod zemljaka
šta će, mora čekat, ne preostaje mu drugo
nego da se vrijeme smiri kol'ko god da treba dugo
još od onog časa dok je napuštao Osijek
zamišljao je usne što se razvlače u osmijeh
s haljinom na dar kad joj pokuca na vrata
i osjeti nježne ruke oko svoga vrata
gled'o je kroz prozor, sluš'o otkucaje sata
pitajući se pa dokle će još snijeg da pada
al' upravo tada, dok se prognoza nagađala
u tom istom trenu kod kuće mu žena rađala
s pogledom na vrata, čvrstom nadom da će doć'
njeni drhtaji i bolni krici rezali su noć
i plače jadna sama, jer bol ko nikad boli
al' bi bilo puno lakše da dragi kaže da je voli
samo bog je znao u kakvim je teškim mukama
dozivala svog dragog da ga čvrsto primi rukama
on nije čuo kol'ko je htjela biti s njime
i da je zadnja riječ na usnama bila njegovo ime

Šta će mi dukati, kad mladost nestaje
u srcu ranjenom, tuga ne prestaje

Već je bilo blizu podne kad je u selo stupio
potjero je konje i još jednom bićem lupio
u ruci čvrsto držao haljinu što je kupio
kad vidi u daljini u crnini svijet se skupio
i prepozna si braću, mater i ćaću
i jos pola sela, al' zašto su svi u plaću
i zašto se iz kuće čuje jauk i galama
al' nije stig'o pitat, Marija nije s nama
rekla mu je mama, jedva nekako kroz suze
kad je utrč'o u kuću, oko nje crne bluze
on njeno tijelo uze, preklinjao ju je da ustane
iz očiju suze nisu mogle da se zaustave
pade na koljena jecajući moja voljena
isplak'o je dušu al' ga je sve više boljela
i viko zašto bože i da život nije fer
al' srce nađe utjehu kad ugleda rođenu kćer
primio ju u naručje, dijete mu rasvijetli tamu
reče zvat ćeš se Marija, u sjećanje na mamu
poljubi malu damu, stavi je uz mrtvo tijelo
da dragoj obuće haljinu, anđeli nose bijelo
kažu sam ju je sahranio, ispod stare šljive
ljubeći danima koru gdje je urezala ime
nikla tuga iz njive, nikada hladnije zime
samo sjećanje me vrati među žive

Šta će mi dukati, kad mladost nestaje
u srcu ranjenom, tuga ne prestaje
svi bijeli jastuci, marame svilene
šta će mi dukati, kad on nije kraj mene.



eto....idemo dalje...ovaj...u ovom postu objavit ću:::

*kako je prošo prvi dan glupe škole
*kako je bilo u subotu u zaprešiču i luki
*kako sam se posvađala s marijem


--PA AJMO POČETIzubo

**PRVI DAN OF STUPID SCHOOL**cerek

Ovako prvi dan glupe škole prošao je relativno dobro zat kaj nismo imali puno sati...no bilo je ful dosadno i nemrem se zamislit još dve godine i nekaj mjeseci kako sjedim u toj zadnjoj klupi..a kamoli da spomenem da trea učit ko lud.....e da i zanimljiva poslovica meni je :::ŠKOLA JE JEDINA USTANOVA GDJE ŽIVOTINJE MUČE LJUDE..cerek:......roflrofl e sad na koga se misli..razmišljajteyesrolleyes..mislim ak nie problem..hehe…ma ja vas samo malo zajebavaaam..hehehe…i tako bio njemački mi ponavljali preterit…ajme meni..krepala sam od dosade….e aj nemojte čitat dalje sam da pojedem ferero roše… hihhiih…u da…OĆE NEKO??hehehhe…nedam to majne…
Šala…i tako kad je fala bogu završilo..krvavi nas je pozval na kavu da on plaća jel mu je bil ročkas…(sretan ročkas i hvala)…i tako bili mi na kavi bilo je ok….bili su krvavi,marina,marjana,zorko, onaj marinin ,ja ,manči ,silvio, viktor,onaj sa savršenim zubima,krenek i to su svi…jebote kolko nas imanaughtyrofl….hehehehe…to je to za ovu temu…idemo dalje….

**kako je bilo u subotu u luki i zaprešiću…..**

ovako meni je u subotu bio općenito savršen dan….ujutro sam bila na frizuri heheh,onda sam otišla doma pa u shopping s mamom i dobih dva prstena srebrna,WEEEEsretansretan..i poslije toga smo završile u restoranunjami…i jebeno i kasnije sam išla van u Zaprešić i luku jel iam jebenu mamu…najbolju na svjetu….kad smo došli u Zaprešić bilo je gro ekipe….sve sam pozdravila…bio je tam jedan mali kojeg škicam već dulje vrijeme…(IVA PSSSSSSST)heh…i da…tako smo tam trusili bambuseparty do 12h..i krenuli u luku…došli smo tam ostavili garderobu i šli u život…hhehe….malo smo si spili i alen jedan me pito za ples reko ajmo….al sam se naplesala….mjuza mi je bila tak tak(zagorski narodnjaci i narodnjaci oni…heh) i ekipa tak tak..jel je bačica malo zaebo izlazak….tj.skroz jel je reko da ima vanjski neki tumor kaj ti ja znam…i svi su zbog njega bili u banani…(nije u redu)ja sam rekla da mi je zadnji dan u životu nebi plakala nego se zabavljala i to vjerovatno s obitelji….ma ok neću komentirat…nije moja stvar….i na kraju je sljedeće jutro reko da se zajebavo…cccccc…retardirano….otišli smo doma oko 4 ujutro i spavat i došla sam doma u zg oko 9 ujutro pola deset….išla spavat hehe….i tak….thumbup


**kako sam se posvadila s Mariemfino**
joj ovo fkt nebi htjela pričat al baš me briga zakaj nebi…heh..uglavnom dogovor je s njim bio da se nađemo na glavnom u pol osam(jel u planu nie bio zaprešić al kad me ovo raspizdilo otišla sam)..i on mene u zadnji tren nazove i kaže da dali ja želim doć k njemu na savicu i upoznat mu mamu,ujaka i ujnu ili on nejde van….a meni je to bed…neznam zakaj al jednostavno nisam spremna za te stvari još i on to dobro zna…to je druga stvar da planiram s njim brak i sve al ne baš…lol…i on meni kao ak ti ne dođeš ja nejdem van…reko daj šuti djete jedno kaj me siliš na to a znaš da nemrem to napravit jeli am strahe od tog….dd…a jbg…i tak smo se posvadili…i ispričam se ja njemu kaj sam planula na telefon…a on meni bezobrazno odgovori pssssst u kinderbetu sam(jel ga zaebavam da je djete)ma sram te bilo derište jedno..i još me izaziva a ja se njemu ispričala…ccc….jebote ponizim se radi njega…i još mi kaže da ako mi je stalo do njega da ću doć k njemu…kakva je to ucjena budalo????ja nemrem vjerovat….i tako smo se posvadili i čak je zadnja poruka bila:ko te jebe,nisi mi ni do koljena,ja sam za tebe gospodin…ma MARIO TI ZA MENE NIKAD NEČEŠ BIT GOSPODIN..ZATO KAJ ZA TAK NEKAJ PRVO TREBAŠ ODRAST!!!namcoročete njegov blog?----maracmarac.blog.hr----- ma katastrofa…i tako ja ošla na vlak za zaprešić.Nestala u tamnoj noći zauvjek…LOL..i to je to ljudovi moji…dragi moji čitatelji i da hvala na komentarima… puse svima



Post je objavljen 14.01.2008. u 15:37 sati.