Marketing
Slabost i snaga
Snaga se u slabosti usavršuje, kaže Sv. Pavao. Stoga se protiv vlastitih slabosti i grijeha trebamo boriti s mirom i razumijevanjem, ovako kako uči Sv. Franjo Saleški:
Istinska bol duše zbog pogrešaka koje počiniš mora se očitovati u dvije razine, a to su: mir srca i odlučna volja duha. Nije li istina da je sud nekog suca, koji se suočava s optuženikom uravnotežena i mirna duha, daleko pravedniji nego presuda koja je pod utjecajem predrasuda i strasti. Ako sudi pod utjecajem strasti, onda ne poduzima ništa protiv pogrešaka kakve one uistinu jesu, nego kako mu se one u njegovoj strasti čine. Tako trebaš i ti s bolnim razumijevanjem gledati na svoje nesavršenosti, ne u iznenadnoj srdžbi punoj nutarnje ogorčenosti prema sebi samom. Jer u tom slučaju postupaš po svojim osjećajima, ne po pravednosti, kojoj su tvoje nesavršenosti dužnici.
...
Kad bih recimo ja živo želio da ne padnem u grijeh taštine, a ipak mi se dogodi da se teško ogriješim taštinom, onda ja ne bih rekao svojoj duši: 'Kako si gadna i jadna kad si se nakon tolikih odluka dala zanijeti taštinom? Stidi se sebe same, ne diži više očiju k nebu, slijepo, bestidno, izdajno i svome Bogu nevjerno srce.' Naprotiv, rekao bih pun razumijevanja: 'Moja siromašna dušo, pogledaj, pali smo, a odlučili smo čvrsto da ćemo hoditi uspravno. Ali hrabro, podignimo se kako bismo bili jaki ubuduće. Dođi, dopusti da odemo k milosrdnom Bogu da nas on vodi u budućnosti svojom moćnom rukom i prignimo se pred njim i pred nama samima u poniznosti. A kad smo maleni pred njim, bit će onda on velik i jak u nama.'
Taj sam citat već dosta puta postao na forumima i drugdje, ali budući da ga smatram vrlo važnim, neka ga i ovdje. 
A evo i odlomak iz pisma Sv. 'male' Terezije, koji sam dobio od jednog dragog američkog svećenika, u odgovoru na moje pismo iz 2003. godine. Bio sam tada na rubu snaga od silnog samooptuživanja, i njegove su mi riječi bile pravi melem za ranu. Nadam se da sam dobro preveo:
Željeli bismo da nikada ne padnemo. Koje li obmane! Kakve veze ima, moj Isuse, ako padnem u bilo kojem trenutku? Tako spoznajem koliko sam slaba i to je dobitak za mene. Ti na taj način uviđaš koliko malo sam u stanju učiniti i bit ćeš skloniji nositi me u svojim rukama. Ako tako ne učiniš, to je zbog toga što me želiš vidjeti ispruženu na podu. Ali, neću se brinuti, nego ću uvijek pružati svoje otvorene ruke prema Tebi s velikom ljubavlju. Ne vjerujem da ćeš me Ti ikada napustiti.
Post je objavljen 14.01.2008. u 16:15 sati.