Sjedim s Antunom na kavi. On mi priča - Ima ti Ivek tog frenda, Rudi mu je ime. Lik ti odlazi na nogometne utakmice, stavi kameru na stativ, uperi je u neku skupinu ljudi i pusti ju da snima neko vrijeme, kojih dvadesetak minuta, onda ju usmjeri na drugu skupinu ljudi, narednih 20 min, i tako čitavu utakmicu. Sutradan, opskrbljen kokicama, košpicama, kikirikijem, čipsom i gajbom piva sjedne pred ekran i gleda što je snimio. Čovjek koji ga nije upoznao mogao bi pomisliti da u toj aktivnosti postoji neka dublja nakana ili smisao, da je u pitanju kakav sociološki ili psihološki research, želja da se shvati ljudsko ponašanje i djelovanje, no tu nema ništa više od hobija i još jednog načina da se utuče vrijeme. On je jedan posve naturalan, zemaljski tip, znaš.
Jednog dana, tko zna iz kojeg razloga, odlučio je potajice snimati svoju ženu, valjda mu utakmice više nisu bile dovoljne. Postavio je kameru u dnevni boravak, na policu među knjige, i zumirao na dio kuhinje. Prvih se dana nije se mnogo događalo, no trećeg je dana imao što vidjeti: ona je kući dovela nekog tipa i poševila se točno u tom kadru. Zamisli, točno u tom kadru!
- A što se toliko čudiš – pitao sam ga – pa prokljuvila ga je.
- To i Mima kaže: napravila je to iz čiste osvete (Mima je inače Antunova žena s kojom je u braku već 18 godina). Uglavnom, sada ga to ždere, ali ne usuđuje se potegnuti to pitanje jer kako da objasni to što ju je išao potajice snimati?
- Dobro, priča nije loša, pomalo Carverovska, znaš ono: dogodi se nešto značajno u ljudskom odnosu poslije čega stvari nisu iste, i nikada više neće biti iste, ali ljudi nastavljaju uhodanim putem, ignoriraju činjenice, prave se da ništa nisu vidjeli. Obladi-oblada, sve dok jednog dana netko ne posegne za pištoljem, no to je već Bukowski ili Mailer, a ne Carver. S druge strane mogao bi to biti početak jedne nove igre za njih dvoje, iako se zapravo radi o otrcanom zapletu iz erotskih filmova: u želji da prokljuvi da li je u pitanju osveta ili mu se ona već godinama jebe iza leđa, Rudi postavlja kameru na razna mjesta po stanu. Ubrzo uviđa da je u pitanju osveta jer se ona uvijek jebe samo u odabranim kadrovima. No sada kada zna istinu on ne staje, već nastavlja s igrom pošto ga to počinje uzbuđivati do te mjere da gledajući snimke vadi kitu i masturbira. To daje posve novu dimenziju njihovom odnosu, i ponovo uspostavlja stanovitu prisnost koja je, nakon 12 godina braka, bila posve nestala.
- Kako god, nemoj o tome nikome pričati, ipak radi se o Ivekovom prijatelju.
- Ma ne brini mileni, kome bih ja to ispričao?
- Nego, jesi li ikada saznao što je bilo sa Anabel? – zatekao me pitanjem.
Odgovorio sam mu, ali to je pak druga priča.
Post je objavljen 14.01.2008. u 10:30 sati.